Sve je isto kao i lani: Francuska opet nadigrala Kauboje i uzela novo zlato

Hrvatska je u finalnoj utakmici Europskog prvenstva izgubila od Francuske 21-25 i osvojila srebrnu medalju. U prvom dijelu držali smo se dobro, no Francuzi su bili bolji u nastavku

Kada sve ogolite onda je to najveće finale. Hrvatska i Francuska već su godinama najveće rukometne sile. Iako treba biti iskren i priznati da su nas u posljednje dvije godine bacili u drugi plan. Olimpijski pobjednici i svjetski prvaci. Još smo morali gledati njihovo slavlje u Zagrebu prošle godine... Uoči utakmice svi smo znali sve. Zaustaviti Karabatića, Omeyera prisiliti na mali broj obrana i spriječiti njihove strelovite kontre. To su bila tri preduvjeta da uopće dođemo u priliku za zlato, jer nitko nije živio u zabludi da ih možemo rasturiti.

S druge strane Francuzi su vjerojatno samo ponovili dobro utvrđeno štivo. Zaustaviti Balića... Sve drugo potom će doći samo od sebe. Posebno ako ponove napadački učinak iz polufinala kada su ih Islanđani uglavnom gledali kao izvanzemaljce. Ozračje u dvorani bilo je fantastično. Gdje god pogledate, hrvatski dresovi i šalovi. Definitivno smo u susret ušli s vodstvom od barem 1:0...

I onda je konačno krenulo. Červar je ostao vjeran svojoj viziji. Kopljar od prve minute, i obrana 6-0. Utakmicu smo otvorili odlično. Vori i Balić zabili su prve šuteve što nam je bilo jako važno, jer znamo da su baš njih dvojica ključ napadačke igre. S druge strane Alilović je obranio udarac Karabatiću koji je u polufinalu gađao 9-9. I onda je još skinuo sedmerac Joliju, koji je također protiv Islanđana bio nepogrešiv (6-6). U 10. minuti poveli smo sa 4:2. Obećavajuće...

Kako je vrijeme teklo, tako se stabilizirala igra s obje strane. Mi smo imali velikih problema s njihovom vanjskom linijom, iako je Karabatić bio suzdržan, a Narcisse nevidljiv. Međutim, trpali su nam Bosquet i Fernandez na koje nismo previše računali. Mi smo, pak, igrali svoju igru, Balić je razigravao, svi su pomalo zabijali, a u 23. minuti semafor je pokazivao 9:7 za - Hrvatsku! Uz sjajnih pet obrana Mirka Alilovića. Francuzi su bili vidljivo nervozni, napravili su nekoliko neuobičajenih pogrešaka i u 27. minuti imali smo velikih tri gola viška (12:9). Na žalost, bio je to signal za Karabatića da se mora trgnuti i on je s dva uzastopna pogotka vratio Francuze u život.

Poluvrijeme je pogotkom za 12:12 zaključio Narcisse. Šteta, jer prvo smo poluvrijeme bili bolji. Hrvatska je na ovom prvenstvu bolje igrala druga poluvremena, ali Francuska je u njima bila doslovno fantastična. Osjetili smo što znači početkom nastavka. U 38. minuti već su vodili sa 17:13. Mi smo imali igrača više, a oni su nam iz kontre uvalili dva pogotka. Omeyer se razbranio, u napadu im je samopouzdanje naraslo do neba i bilo je jasno da će ih biti jako teško uhvatiti.

Posebno zato što su se naši igrači malo pogubili na terenu i što su puno više energije trošili na razgovore sa sucima. Osjetivši da je kriza na vrhuncu, loptu je u svoje ruke uzeo Ivano Balić. S dva pogotka držao nas je u životu, a veliku nadu donijelo nam je drugo isključenje Karabatića, jednog od ključnih igrača njihove obrane. Onda se na veliku scenu vratio i sjajni Alilović i činilo se da smo potpuno u utakmici. Da je kod 16:18 Zrnić pogodio sedmerac tako bi i bilo već u 45. minuti. Ovako su u 47. Francuzi vodili s velikih 19:16.

Balić nas je vratio na 18:19, ali samo nekoliko minuta kasnije Francuzi su opet bili na velikih 22:18. Do kraja utakmice objektivno više nije bilo prostora za preokret... Balić i Alilović nisu mogli sami. Treba biti iskren i priznati: Francuska je najbolja u Europi. Konačno, Francuska sada ima sve tri titule. Olimpijski je pobjednik, svjetski i europski prvak. To nikako ne može biti slučajno. Nama ostaje veliko, veliko srebro. Osvojili smo ga s pomlađenom momčadi čije vrijeme tek dolazi.

izvor: SN

Balić je fantastičan

Za vrijeme utakmice za treće mjesto, a uoči finalne utakmice na Europskom prvenstvu u Austriji novinari su dobili EHF-ov izbor "najboljih" na ovom turniru. Koliko god takav izbor bilo teško napraviti - ovo kako su izabrali čelnici europske rukometne federacije nema veze sa stanjem i pokazanim na terenu, a to se najbolje vidjelo u finalu...

Na svijetu postoje dva fantastična srednja vanjska - Ivano Balić i Nikola Karabatić. Može svatko misliti što god hoće o francuskom reprezentativcu, no nema veze s pameti osporavati njegovu igračku kvalitetu dok je Balić - genijalac. Njegovi potezi kao da su s drugog planeta, dodavanja su "nerukometna", golovi i udarci briljantni. Unatoč tome, EHF je najkorisnijim igračem turnira proglasio Čeha Filipa Jichu koji zaista ima odličan udarac, zabija puno golova, ali rukometno gledano - ne stane u istu rečenicu s Balićem.

Naravno, čim smo dobili papir s "najboljima" znali smo kako je napravljena velika pogreška i nepravda ljudi koji očito ne gledaju utakmice i nisu pratili ovo prvenstvo već su samo pogledali statistiku golova jer je nakon tri minute finala - bilo jasno tko je najkorisniji igrač. Balić je zabio ili namjestio skoro deset golova u prvom dijelu i svatko tko razumije išta rukometa vidi kako Ivano svaki napad napravi višak igrača, podvali genijalnu loptu na crtu ili pak sam zabije. Svaki protivnik koji igra protiv Hrvatske suočava se s nekoliko pitanja, ali prvo i podvučeno u svim blokovima suparničnih trenera jest ono: "kako zaustaviti Balića?" Srećom, nitko ne zna odgovor.

Zapravo, nagrada "Most valuable player" kao da je osmišljena za Ivana jer ne kaže "Best player" nego najkorisniji, a Ivano to svakako jest. Karabatić je jednako sjajan, ako ne i više, u obrani nego u napadu, skoro nikad nije ozlijeđen pa je stoga možda najkompletniji rukometaš svijeta, no Balić je najkorisniji igrač turnira; kada igra kao u Austriji - svakog turnira. Ivano cijelo europsko prvenstvo igra sjajno, vidjelo se od samog početka kako je odlično fizički pripremljen i "napaljen" biti vođa nove, mlade momčadi, a sve ideje uspješno je provodio na terenu. Kao Federer s teniskom lopticom - Balić s rukometnom loptom može što god zamisli.

Ivano je rukometaš zbog kojeg ljudi dolaze na utakmice, igrač čijim potezima plješću svi navijači i kojem se divi cijeli svijet osim, očito, EHF-a. Čelnici europske rukometne federacije smatraju kako je za promociju rukometa korisniji top Filipa Jiche nego genijalnost Ivana Balića; složit ćete se - potpuno nelogična i, rekli bismo, nesportska odluka. Momčad koja bi imala dva igrača kao što je Jicha trebala bi najmanje dvije lopte za igru dok bi momčad s dva igrača kao što je Balić - bila nezadrživa.

Dakako da ne možemo zanemariti niti činjenicu što Česi nisu bili niti blizu polufinala dok su naši igrači, predvođeni Balićem, osvojili srebro i upisali jedan poraz na turniru - od svjetskih, olimpijskih, a od danas i europskih pobjednika. Gol za 18:19 kada je Ivano prebacio Omeyera kao da je to najjednostavnija stvar na svijetu - govori više od riječi i nagrada; posebno ove EHF-a.

izvor: sportnet

Štrlek najbolje lijevo krilo, Vori pivot, Gojun najbolji obrambeni igrač Eura!

U najboljoj sedmorki nije bilo mjesta za Balića koji je na turniru opet podsjetio na svoje najbolje dane. No, po EHF-u je na poziciji srednjeg vanjskog puno bolje odigrao Karabatić


Europsko rukometno prvenstvo je došlo svom kraju, traže se najbolji igrači, oni koji su obilježili ovaj turnir. EHF je tako izabrao najbolju sedmorku prvenstva: golman: Slawomir Szmal, lijevo krilo: Manuel Štrlek, lijevi vanjski: Filip Jicha, srednji vanjski: Nikola Karabatić, pivot: Igor Vori, desni vanjski: Olafur Stefansson, desno krilo: Luc Abalo. Najbolji obrambeni igrač je, također Hrvat, Jakov Gojun, dok je MVP prvenstva Filip Jicha.

Pomalo zbunjuje činjenica da u najboljoj sedmorki nije bilo mjesta za Ivana Balića koji je na ovom turniru ponovno podsjetio na svoje najbolje dane. No, po EHF-u je na poziciji srednjeg vanjskog puno bolje odigrao njegov suparnik Nikola Karabatić. Svoje mjesto u najboljoj sedmorki prvenstva također nije našao ni sjajni hrvatski vratar Mirko Alilović...

izvor: SN

'S Francuzima ćemo se tući za zlato, moramo im vratiti za poraz u Areni!'

Igor Vori - Bilo je dobro, super, jedino mi je žao što se Poljaci neće moći osvetiti Francuzima – našalio se Igor Vori, a onda malo ozbiljnije nastavio: - Još jednom smo pokazali srčanost, odigrali smo fnomenalno drugo poluvrijeme u obrani i to je presudilo. Sad ćemo se malo odmoriti, a onda finale. Francuzi? A što reći? Evo nas opet zajedno, vidjet ćemo. Najbitnije je da mi spavamo s medaljom.


Blaženko Lacković - Presretan sam zbog još jednog finala. Istina je da smo pomlađena reprezentacija, ali i ovakvi smo pokazali dobar rukomet i zasluženo ušli u finale. S Poljacima je bila jako teška utakmica, ali mislim da smo ih potpuno izbacili iz igre s našom 5-1 obranom, na što je Mirko nadovezao nekoliko izvrsnih obrana i tu je bila utakmica riješena. Šanse s Francuzima su nam 50:50, favorita nema, a nadam se da mi uz potporu gledatelja možemo do zlata.

Ivan Čupić - Večeras spavamo s medaljom, a nadam se da ćemo sutra spavati sa zlatom. Znali smo da će s Poljacima biti teška utakmica. Dali smo 24 gola, a primili 21 i više smo vodili rat nego rukomet, no, pobijedili smo u borbi i zasluženo smo ušli u finale.S Francuzima su naše utakmice uvijek napete, tako će biti i ovaj puta, ali vjerujem da im možemo vratiti za poraz u finalu u Hrvatskoj.

Ivano Balić - Prvo poluvrijeme smo odigrali lošije u napadu, ali je naša obrana izdržala sve nalete Poljske pa smo imali dobar reultat. U drugom smo malo ubrzali igru, izgledalo je to bolje. Sad nam dolaze opet Francuzi, nećemo se moći potpuno odmoriti, ali u nama postoji taj inat i vjerujem da će proradit. Sad imamo medalju, zadovoljni smo s tim, uživamo svi i jako smo sretni.

Vedran Zrnić - Prvo poluvrijeme smo igrali malo statično. U svlačionici smo se dogovorili da se unatoč teškim nogama moramo pokrenuti. Nakon što smo izašli stisnuli smo se i slomili smo Poljsku. Za finale ćemo svi biti spremni. Francuska je naš stari znanac. Potući ćemo se sa Francuskom i pokušati doći do zlata.

izvor: SN

Hrvatsko srce opet presudilo - idemo po zlato!

Hrvatska rukometna reprezentacija pobijedila je Poljsku 24:21 i plasirala se u finale Europskog prvenstva u Austriji. U finalu će naši igrati s Francuzima koji su u prvom polufinalu pregazili Islanđane s 36:28. Do svojeg devetog polufinala na deset posljednjih velikih natjecanja Hrvatska je stigla poslije sjajne igre u drugom poluvremenu dvoboja s Poljacima.

Utakmica nije počela dobro za našu reprezentaciju koja je u grču odigrala najveći dio prvog poluvremena. Mirko Alilović nije u prvim minutama bio na razini na kojoj smo ga navikli gledati u prethodnim utakmicama, obrana je puštala na sve strane, a u napadu se jedva dolazilo do gola dok su Poljaci lakoćom poentirali.

Izbornik Červar ponovno je u dvoboj krenuo s Kopljarom, ali je vrlo brzo uvidio koja je najslabija karika u našoj igri. Ulaskom Buntića živnula je i naša obrana, Gojun je počeo raditi ono što mu najbolje ide - blokirati šuteve protivničkim pucačima i Hrvatska je uhvatila priključak s Poljacima.

Napad i dalje nije bio učinkovit, a jedini koji je probijao poljske dvometraše i vratara Szmala bio je Ivano Balić. U igri gol za gol Poljaci su održavali prednost od jednog do dva gola, a obzirom na prikazano, Hrvatska je prezadovoljna otišla na poluvrijeme s minimalnim zaostatkom (9:10).

Drugo poluvrijeme fenomenalno je otvorio Domagoj Duvnjak, i sam je s tri gola u pet minuta preokrenuo rezultat. Naši su se odvojili na tri pogotka prednosti koje su konstantno održavali. Obrana je, kao i cijela momčad, u nastavku pokazala sasvim drugo lice i Poljaci su bili izbezumljeni. Kada se još razbranio i Mirko Alilović, bilo je jasno u kojem smjeru stvari idu.

Kako se bližio kraj utakmice, Poljaci su postajali sve nervozniji i sve lakši posao imala je Hrvatska. Červar je dao prigodu i Vedranu Mataiji koji je uspio postići svoj prvi pogodak na ovom prvenstvu. Ulaskom Lackovića i Valčića u igru nova rješenja dobili su naši u napadu i Poljaci su imali pune ruke posla. Sve nervozniji je u posljednjim minutama bio njihov izbornik Bogdan Wenta, zaradio je i žuti karton u tim trenucima, a sve dvojbe otklonio je Drago Vuković kada je u zadnjoj minuti nakon poljskog time-outa postavio konačni rezultat.

izvor: index.hr

Vori poručio Wilbeku: Hvala ti što si rekao da smo loši!

„Maloprije sam se javno zahvalio danskom izborniku, i to želim opet istaknuti. Zahvaljujem mu na finoj motivaciji da ne znamo igrati obranu. Da loše igramo cijeli turnir, hvala mu“, rekao je pivot Kauboja.

Bili su najčvršće karike u hrvatskim redovima. Jedan je držao obranu ispred fantastičnog Mirka Alilovića, dok je drugi vukao u napadu. Obojica su primili niz udaraca po glavi i tijelu od nimalo nježne obrane Danaca, no sve su podnijeli stoički i sa smiješkom na licu. Oni su – genijalac s vizijom Ivano Balić te hrabri kapetan Kauboja Igor Vori.

- Umra sam i ja i svi ostali. Mislim da smo odigrali nelošu utakmicu. Bilo je na momente dobro, na momente i ne baš. Dobro smo stajali u obrani, koncentrirano u napadu. Bili smo strpljivi, Mirko je bio odličan, gradili smo cijelu utakmicu prave šanse za sigurne pogotke. Nismo dopustili obrane njihovim vratarima. Spremali smo se dva dana za ovo. Ispunili smo sve što smo željeli i što je najvažnije, idemo u polufinale, izjavio je Balić, a drugi dio tandema je dodao:

- Bilo je odlično, cijelu utakmicu smo tako odradili. Prije svega obrambeno. Maloprije sam se javno zahvalio danskom izborniku Ulriku Wilbeku. Zahvaljujem mu na finoj motivaciji da ne znamo igrati obranu. Da loše igramo cijeli turnir, hvala mu. Meni i većini mojih suigrača nije trebala nikakva priča, ni dodatna motivacija, objasnio je kapetan Igor Vori.

izvor: net.hr

Briljantna predstava protiv Danske, na putu prema medalji stoje Poljaci!

Hrvatska rukometna reprezentacija odigrala je najbolju utakmicu na turniru. Danci su nam parirali u prvih deset minuta nakon čega su Kauboji preuzeli inicijativu i zasluženo slavili

Hrvatski rukometaši izborili su svoje četvrto uzastopno polufinale na europskim prvenstvima. Jedinom natjecanju na kojem im nedostaje zlatno odličje. Nakon velikog slavlja nad braniteljima naslova, Hrvatska je ostala još dva koraka do velikog sna..

Bila je to bajka. Napokon Hrvatska kakvu smo gledali godinama. Napokon Hrvatska koja mete sve pred sobom. Bio na drugoj strani terena europski, svjetski ili olimpijski pobjednik - nije bitno. Ne smeta. Bila je to napokon prava igra hrvatskih rukometaša. Mnogi će se sada zabavljati pitanjem je li potez Line Červara da nakon Austrije ode s izborničkog mjesta - upalio. Je li ta poruka motivirala Kauboje? Nije sada ni bitno. Što god da ih je “potpalilo”, bilo je učinkovito i sada je jedino bitno da smo među četiri najbolja u Europi. Za sada...

I nije to bila samo pobjeda igre na terenu. Bila je to velika pobjeda i navijača. Tisuće ih je napunilo bečki Stadthalle. Tisuće je 60 minuta skandiralo “u boj, u boj za narod svoj”, “malo nas je, al’ nas ima” i sve ostale popularne. Motivatorske. Hrvatske. Oni su Kauboje nosili do još jedne velike pobjede. I nadglasali, potpuno nadglasali Dance.

Ipak, Danci su poveli sedmercem Eggerta Jensena, mi izjednačili preko napokon u napadu raspoloženog Vorija. Ali onda smo se malo i zabrinuli. Danska je pogocima Michaela Knudsena i Spellerberga imala +2.

Suci su radili svašta već na početku, na žalost i kasnije. Ali kad su valjda vidjeli da Hrvatskoj ništa ne može pokvariti savršenu večer, otvorili su oči i kod našeg napada. Napokon su dosudili sedmerac, a Čupić je kao i obično biio miran. I još nekoliko puta do kraja susreta.

Prvi put smo izjednačili preko Valčića, a prvo vodstvo donio je Čupić, jasno, s crte za sedam. Ali dok smo se okrenuli, Danska je ponovo imala dva gola viška. Dva puta su nam zabili ofenzivni igrači, obrana nam se presporo vraćala, a protivnička je iskoristila, nije se vraćala na klupu nego - u napad.

Opet nas je vratio Valčić. I sjajni Mirko Alilović na vratima. Svi su se prije ovog susreta pribojavali Kaspera Hvidta, ali Hvidt je sinoć bio nevidljiv u prvom poluvremenu. Za razliku od Alilovića. U 12. minuti skinuo je sedmerac Eggertu Jensenu, a već minutu kasnije sa sedam metara pucao je i Christiansen, ali opet ništa. Ovaj put vratnica. Izjednačenje je donio Balić. Nadigrao je trojicu, došao na crtu i zabio. Lagano, ali ipak moćno. Kako samo on zna. A onda su proradili Buntić, Duvnjak i Vori. Izmenjivali su semafor iz sekunde u sekundu. Buntić za 7:7, za drugu hrvatsku prednost Duvnjak je pogodio s igračem više, a nakon 4 minute bez gola hrvatsku mrežu načeli su i Danci. Söndergaard za 8:8. Danska je izjednačila još samo jednom... Na našu sreću.

Napravili smo seriju od 5:0. Pet velikih golova koji su nam donijeli +5 (14:9). Osam minuta naša obrana je bila odlična. Bez pogreške do pred kraj prvog poluvremena kada je Lindberg pogodio za 14:10. Tu su minute pokazale kraj. Kraj prvog, napokon odličnog prvog dijela.
A onda je na teren izašla još moćnija Hrvatska. U 15 minuta Buntić je četiri puta rastrgao mrežu Danske. Prvi put imali smo +6 (21:15). Alilović je bio čudesan. Do 45. minute obranio je 15 puta. Danci? Hvidt i Landin pet zajedno.

Bilo je još malo drame do kraja, došli su nam na -2, ali s golovima Balića i Buntića, s Mirkom na golu, opet se sve smirilo. Sudac je napokon svirao kraj. Počelo je slavlje...

izvor: SN

Lino Červar podnio ostavku!

Lino Červar izazvao je pravi šok u Beču najavom kako odlazi s kormila rukometne reprezentacije nakon završetka Eura. Učinio je to u najgore vrijeme, uoči ključne utakmice s Dancima koja odlučuje o plasmanu u polufinale turnira.

- Molim vas da sve točno prenesete. Ovo je moja službena izjava: Najavljujem odlazak s izborničkog mjesta iako mi je ugovor valjan do ljeta ove godine. Vodit ću momčad do kraja turnira, a onda odlazim. Jedan od razloga je i što u mojoj okolini postoji veliki otpor i nerazumijevanje prema mojem projektu stvaranja mlade momčadi za OI u Londonu 2012. Preko toga ne mogu prijeći. Evidentan je otpor prema promjenama u reprezentaciji kao što je evidentan otpor prema promjenama u cijelom hrvatskom društvu (?!).

Smireni je izbornik (da li uskoro zaista i bivši?) najprije novinarima dao najavu utakmice s Danskom u kojoj je najavio borbu do posljednje minute za deveto polufinale u 10 velikih natjecanja, a zatim je na kraju revoltiran „kovertirao ostavku“. Iako bi se u sličnim situacijama mogla očekivati velika nervoza pa čak i bijes, Červar je bio smiren, a tako je i nastavio:

- I pored činjenice što u pet utakmica mlada momčad nije poražena, stalno se piše i govori o lošoj igri. Umjesto da nas se podrži u olimpijskom projektu, u projektu ulaganja u mlade igrače, da im se da više prostora, stvara se klima kritičkog stava prema ovim dobrim namjerama. Uz toliko mržnje, zavisti, netoleracije, nepovjerenja i nepoštivanja, ja naprosto više ne mogu raditi.

Červarovo je izlaganje bilo i nešto duže, pričao je o tome kako je njegov projekt nužan za dobrobit hrvatskog rukometa, no u zaključku je dodao kako mu se kao logični čin nameće potreba da Hrvatski rukometni savez za sljedeći ciklus natjecanja izabere novog izbornika.

Nakon toga, izbornik se tiho povukao, bez pompe i visokih tonova.

Teško je za povjerovati da se izbornik povukao zbog tako banalnog razloga i baš u najgore vrijeme.

izvor: jutarnji list

Muke i s Austrijom: Kauboji nam opet kidali živce!

Čini se da hrvatski rukometaši ne znaju odigrati utakmicu bez stresa. Austrijanci su trebali biti lak zalogaj, no dvoboj se pretvorio u pravu dramu. Završnica je, srećom, opet pripala Červarovim izabranicima.


Trebala je to konačno biti jedna utakmica bez nerviranja, no hrvatski rukometaši ne bi bili to što jesu da nam opet nisu priuštili minute velikog živciranja. Austrija je kao domaćin opasan, ali rukometno 'najtanji' protivnik, stoga je Hrvatska trebala imati nešto lakši zadatak nego u prijašnjim utakmicama.

Kažemo, trebala je, ali nije, iako je početak dvoboja dao naslutiti kako bi to mogla biti 'šetnja' za Červarove izabranike. Pomlađena postava bez Ivana Balića, koji je nakon utakmice s Islandom završio u bolnici zbog bolova u zglobu, lako je došla do 3:0, a sredinom prvoga dijela vodila i 8:4.

U završnici prvoga poluvremena Kauboji su imali velikih 11:6, ali onda su neobjašnjivo stali. Promašili su neke šuteve u napadu, a dotad čvrsta obrana postala je šuplja kao sir. Austrijanci su do odmora stigli na samo gol zaostatka (11:10), što je bio znak za Balićev ulazak u igru.

Dirigent hrvatske igre pojavio se na terenu početkom drugog poluvremena, no domaćini su se tada već vratili u utakmicu i sada je sve bilo puno teže.

Hrvatska bi uspjela pobjeći na dva razlike (13:11, 15:13), no uporni Austrijanci su stalno disali za vratom (13:13, 15:15). U posljednjih desetak minuta naši rukometaši su ušli s dva pogotka viška (20:18) i tu su razliku uspjeli održati ponajviše zahvaljujući isključenjima domaćih igrača.

Sudački je kriterij toliko razljutio austrijskog izbornika Dagura Sigurdssona, koji je potpuno izgubio živce. Urlao na zapisnički stol, delegata, suce i na kraju (zasluženo) dobio crveni karton.

Hrvatska je igračku prednost na terenu znala iskoristiti, dvije minute prije kraja susreta je povela 25:22 i pitanje pobjednika bilo je riješeno. Konačnih 26:23 značilo je da su hrvatski navijači opet izgubili 'brdo živaca', a hrvatski rukometaši i dalje ostali neporaženi na Ep-u u Austriji.

izvor: net.hr

Remi protiv Islanda, protiv Austrije vadimo vizu za polufinale!

Nakon tri čiste pobjede u prvom djelu natjecanja, hrvatska rukometna reprezentacija nastavila je natjecanje u drugom krugu turnira s remijem (26:26) protiv Islanda

Odigrali su najslabiju utakmicu, ne samo na turniru, već se je teško prisjetiti kada su zadnji puta prikazali tako blijedo izdanje. San o lakom polufinalu rasplinuo se kao mjehur od sapunice, činilo se tijekom cijele utakmice, čak i pred samu završnicu. Naši su tada minus od četiri pogotka čudom u 26. minuti pretvorili u prvo izjednačenje, a zatim i vodstvo. U drami u završnici sačuvali su loptu nakon što je blijedi Duvnjak zabio dva ključna gola. Digao se sa dna. Valčić je imao i šut za pobjedu, no islandski je vratar sačuvao bod. A Červarovim je igračima bod poslije ovakve predstave - velik kao kuća jer je velik korak prema polufinalu.

Hrvatski izbornik nevjerojatno je uporan u forsiranju Marka Kopljara na poziciji desnog vanjskog i upravo je on bio taj koji je zabio prvi hrvatski pogodak iz igre u 10. minuti utakmice, prvi vlastiti u četvrtoj utakmici. Prije toga je tek Čupić iz sedmeraca držao priključak Islanđanima. I opet ista priča, kao preslikane su sve utakmice naše reprezentacije na turniru u Austriji. Jako loš početak u napadu i, mora se priznati, nešto bolja igra u obrani. U podnožju hladnih Alpi naši nikako ne mogu brzo pronaći „radnu temperaturu“. Još jedan brzi pogodak Kopljara nagovijestio je da će on zaista i zadovoljiti i demonstirati ono što se od njega očekuje. No, iako je zabijao i onaj kojem je to Islanda bio luksuz, to nije značilo da će našim rukometašima bolje ići.

Upravo suprotno, teško se prisjetiti kada su Červarovi igrači tako teško probijali suparničku obranu koja je disciplinirano izlazila i preko linije od devet metara. S druge su strane Islanđani u pojedinim napadima prolazili kao vrući čelik kroz maslac. Bez raspoloženog igrača u postavi, čak i bez Alilovića koji je do sada vadio, naši su došli u situaciju od četiri gola minusa, „na teren“ na kojem do sada na turniru također nisu bili. Dobro su i na semaforu stajali jer im je prečesto lopta ispadala iz ruku, često se igraču s loptom nitko nije otvorio.

Cijelu je utakmicu Hrvatska bila potpuno neprepoznatljiva, u grču i izgubljena. Nažalost, tako se nastavilo i u drugom poluvremenu. Kako protumačiti činjenicu da lopta do krilnih pozicija nije došla ni kad se igralo s igračem više u polju? Kako protumačiti da su se suparnici branili i zabijali s igračem manje? Ili da se jedva zabio pogodak kad su Islanđanima bila isključena dva igrača.

A ništa se nije promijenilo ni kad je ključni islandski obrambeni igrač Jakobsson dobio treće isključenje već u 38. minuti. Ne treba možda već sada biti previše „grub“ i može se elegantno reći „loš dan“. Neka bude tako, no protiv Austrije i Danske ne smije se ponoviti. Ipak treba optimistično zaključiti - bilo je toliko loše da se ne može ponoviti. A bod je ipak osvojen. Kakvo čudo.

izvor: SN

Infarktna završnica pripala Hrvatima, Kauboji u Beč nose sva četiri boda

Hrvatska je prvi put na jednoj europskoj smotri svladala Rusiju i tako s maksimalnim učinkom ušla u drugi dio natjecanja te na veliko već sada otvorila čak i vrata polufinala

Hrvatska reprezentacija u drugi krug prenijela je četiri boda. U posljednjoj utakmici u prvom krugu, u još jednoj dramatičnoj završnici Hrvatska je prvi put na jednom europskom prvenstvu svladala Rusiju i tako s maksimalnim učinkom ušla u drugi dio natjecanja te na veliko već sada otvorila čak i vrata polufinala. U samu završnicu ušli smo s egalom, međutim u posljednju minutu i pol prvo Vuković, a zatim i pet sekundi prije kraja golom Čupića iz sedmerca dolazimo do sjajne pobjede.

Utakmica je počela slično kao i dvije prethodne, s vodstvom suparnika, pa su Rusi u 6. minuti imali 3:1. No, dojam koji je ostavila naša reprezentacija ipak je bio drukčiji nego u ta prva dva susreta. Odmah su to i pokazali i u sljedeće tri minute nadoknadili minus i golom Domagoja Duvnjaka poveli 4:3. Slijedi 15 minuta jako dobre igre naše selekcije, proradila su krila, Ivan Čupić bio je precizan s linije sedam metara, Duvnjak je bio u boljem izdanju, a posebno raspoloženi bili su Denis Buntić, koji je već nakon 5 minuta ušao umjesto Kopljara, te izvrstan Manuel Štrlek.

Sve je to rezultiralo našim konstantnim vodstvom od tri pogotka razlike do 21. minute. Na žalost, tada popušta malo naša igra u obrani, a Rusija malo po malo dostiže tu prednost i izjednačuje. Lino Červar zove minutu odmora nakon koje u igru ulazimo s prekrasnim cepelinom u kreaciji Čupića i Balića, pridružuje im se pogotkom i Buntić te opet odlazimo na dva i prebacujemo prednost u svoje ruke.

Na žalost, u drugom dijelu Rusi vrlo brzo sve vraćaju u egal, već nakon minute je 17:17, a od 40. minute i preuzimaju vodstvo. Loše razdoblje naše igre naplaćuju s mini serijom 3-0 i u 46. minuti imaju 24:21. No, tada na scenu ulazi Ivano Balić koji prvo zabija gol, zatim krade jednu loptu i Štrlek realizira kontru za samo -1 (23:24). Vraćamo se u igru i kreće borba za svaki gol.

U glavnim ulogama su naša krila Štrlek i Čupić koji zabijaju sve, te Mirko Alilović koji skida zicere Rusima i u posljednjih pet minuta ulazimo s egalom. Na žalost, tri minute prije kraja ne koristimo priliku za vodstvo, nakon još jedne 'krađe’ Balića, Čupić je srušen u kontri, ali Kostigov mu brani prvi sedmerac na utakmici. Ono što nije uspjelo Čupiću, uspjelo je Duvnjaku nekoliko trenutaka kasnije i u samu završnicu ulazimo sa +1.

izvor: SN