Nakon tri čiste pobjede u prvom djelu natjecanja, hrvatska rukometna reprezentacija nastavila je natjecanje u drugom krugu turnira s remijem (26:26) protiv Islanda
Hrvatski izbornik nevjerojatno je uporan u forsiranju Marka Kopljara na poziciji desnog vanjskog i upravo je on bio taj koji je zabio prvi hrvatski pogodak iz igre u 10. minuti utakmice, prvi vlastiti u četvrtoj utakmici. Prije toga je tek Čupić iz sedmeraca držao priključak Islanđanima. I opet ista priča, kao preslikane su sve utakmice naše reprezentacije na turniru u Austriji. Jako loš početak u napadu i, mora se priznati, nešto bolja igra u obrani. U podnožju hladnih Alpi naši nikako ne mogu brzo pronaći „radnu temperaturu“. Još jedan brzi pogodak Kopljara nagovijestio je da će on zaista i zadovoljiti i demonstirati ono što se od njega očekuje. No, iako je zabijao i onaj kojem je to Islanda bio luksuz, to nije značilo da će našim rukometašima bolje ići.
Upravo suprotno, teško se prisjetiti kada su Červarovi igrači tako teško probijali suparničku obranu koja je disciplinirano izlazila i preko linije od devet metara. S druge su strane Islanđani u pojedinim napadima prolazili kao vrući čelik kroz maslac. Bez raspoloženog igrača u postavi, čak i bez Alilovića koji je do sada vadio, naši su došli u situaciju od četiri gola minusa, „na teren“ na kojem do sada na turniru također nisu bili. Dobro su i na semaforu stajali jer im je prečesto lopta ispadala iz ruku, često se igraču s loptom nitko nije otvorio.
Cijelu je utakmicu Hrvatska bila potpuno neprepoznatljiva, u grču i izgubljena. Nažalost, tako se nastavilo i u drugom poluvremenu. Kako protumačiti činjenicu da lopta do krilnih pozicija nije došla ni kad se igralo s igračem više u polju? Kako protumačiti da su se suparnici branili i zabijali s igračem manje? Ili da se jedva zabio pogodak kad su Islanđanima bila isključena dva igrača.
A ništa se nije promijenilo ni kad je ključni islandski obrambeni igrač Jakobsson dobio treće isključenje već u 38. minuti. Ne treba možda već sada biti previše „grub“ i može se elegantno reći „loš dan“. Neka bude tako, no protiv Austrije i Danske ne smije se ponoviti. Ipak treba optimistično zaključiti - bilo je toliko loše da se ne može ponoviti. A bod je ipak osvojen. Kakvo čudo.
Nema komentara:
Objavi komentar