Zašto Christiansen nije prestar?

Lars Christiansen lijevo je krilo danske reprezentacije, aktualnog europskog prvaka i njemačkog Flensburga

Posljednjih se tjedana vodi živa diskusija tko je star, tko prestar, a tko je u najboljim rukometnim godinama za hrvatsku reprezentaciju. Tako je ispalo da Pero Metličić sa svoje 33 godine nije više za našu reprezentaciju jer je – prestar. Da ne spominjemo Džombu, Dominikovića, Špoljarića i ne znam koga još.

U neko drugo vrijeme uvijek su se spominjale ‘zasluge za narod’. Po njima bi Pero doživotno igrao u reprezentaciji. Osvojio je svjetsko i olimpijsko zlato, eurospko srebro, a o ostalim medaljama da ne trošimo prostor. Danas se gleda samo kvaliteta. Nema drugog mjerila. U nekim slučajevima može se prihvatiti i perspektiva.

Dakle, naša reprezentacija traži samo još mlade igrače koji bi na OI u Londonu 2012. godine bili na vrhuncu rukometnog umijeća. Tako barem kažu u HRS-u. To što su prije Londona dva eurospka (Austrija i Srbija) i jedno svjetsko prvenstvo (Švedska), to kao da nikoga ne zanima. Kao da žrtvujemo tri velika natjecanja da bi, MOŽDA, na jednom velikom napravili rezultat. Zvuči li vam to logično?

Zašto uopće pišemo ovaj tekst? Natjerala nas je derbi utakmica njemačkog prvenstva, najjače svjetske lige, između Göppingena i Flensburga. Manje je važno za nas da je domaćin pobijedio sa 30-27. Iako njegova momčad nije pobijedila, fascinirao nas je Lars Christiansen, lijevo krilo Flensburga. Danac je odigrao svih 60 minuta, postigao je 12 pogodaka, a sedmerce je pucao 4-4. Pa što? Kao da nikada nitko nije to napravio! Stvar je u tome da će Lars 18. travnja slijedeće godine navršiti 38(!) godina.

Istovremeno, izborniku danske reprezentacije Ulrichu Wilbeku ne pada na pamet izustiti da mu je Christiansen – prestar. Boljeg od Christiansena europski prvaci nemaju.

A koliko je dobar Metličić? Dovoljno dobar da mu trostruki europski prvak Ciudad Real ponudi novi dvogodišnji ugovor. Čuli ste svi za onu: 'A vlastiti ga ne prepoznaše'


izvor: forum sportneta

Červar s priprema otpisao Pešića

Lino Červar, izbornik hrvatske rukometne reprezentacije, odredio je popis igrača koji 2. siječnja u Makarskoj nastavljaju pripreme za europsko prvenstvo. Iznenađenje je što je izostavio Ivana Pešića, mladog vratara koji ima srebro s posljednjega svjetskog prvenstva.

– Razgovarao sam s Ivanom i došli smo do zaključka da trenutačno nije potpuno pripravan za europsko prvenstvo. Sam mi je priznao da nije bezbrižan. Jako ga zabrinjava situacija u Veszpremu i ima mjesec dana da to sredi. Naime, ondje više ne želi igrati, a klub mu zasad nije dao dokumente – kaže Červar.

Dakle, nije razočaran?
– Nije. Treba reći da je imao i problema s prehladom posljednjih mjesec dana. A i udebljao se. Imat će sad vremena da riješi svoj status, pronađe novi klub i uskoro počne braniti. On je ipak naša budućnost – istaknuo je izbornik.

U Makarsku će 21 igrač. Nije li to malo previše?
– Do turnira u Austriji 7. siječnja popis ćemo smanjiti na 18 igrača. Dakle, oni igrači koji će putovati na turnir u Wiener Neustadt ići će i na europsko prvenstvo. Kojih ćemo 16 prijaviti za prvi krug u Grazu odlučit ćemo dan prije početka EP-a – istaknuo je Červar.

Što se tiče kratkih priprema u Zagrebu, Červar kaže:
– Nemam običaj hvaliti pojedince, ali moram napraviti iznimku. Izdvojit ću jednog igrača – Tončija Valčića. Nikad ga nisam vidio toliko motiviranoga kao na treninzima u Zagrebu. Bio je pravi predvodnik mlađim igračima.

Kako je raditi s novim stručnim stožerom?
– Odlično, imamo Golužu i Canjugu, trenere mlađih nacionalnih selekcija, a i Šola se odlično snašao kao trener vratara.

Ljubo Vukić, lijevo krilo Zagreba CO-a, ne ide na pripreme u Makarsku, što je mnoge iznenadilo.
– Ne znam tko priča da sam ozlijeđen. Zdrav sam i spreman. Ne znam zašto nisam na pripremama, no to je stvar izbornika Červara – kaže Vukić.

Na popisu je 21 rukometaš, a nakon prvog dijela priprema otpali su, odnosno stavljeni na čekanje, Ivan Pešić, Antonio Kovačević, Luka Raković i Marko Mrđenović. U Makarsku će doći i vratar Marin Šego kojeg nije bilo na zagrebačkom dijelu priprema.

Na popisu su:

Vratari: Mirko Alilović, Vladimir Božić, Goran Čarapina, Marin Šego

Lijeva krila: Vedran Mataija, Manuel Štrlek

Desna krila: Ivan Čupić, Vedran Zrnić

Pivoti: Marino Marić, Željko Musa, Igor Vori

Vanjski igrači: Ivano Balić, Damir Bičanić, Denis Buntić, Domagoj Duvnjak, Jakov Gojun, Marko Kopljar, Blaženko Lacković, Duje Miljak, Tonći Valčić, Drago Vuković

izvor: sportal.hr

Balić o ozljedi leđa: Ne znam čemu cijela ta panika, bit će sve u redu

Ivano Balić opet ima problema sa leđima, ali tvrdi da ga to neće zaustaviti i da će nastupiti na predstojećem Europskom prvenstvu. Drugi dio reprezentativnih priprema nastavlja se 2. siječnja, a izbornik Lino Červar se nada da će Balić izdržati napore i pojaviti se u Makarskoj.
- Ma nema problema – izjavio je jedan od najboljih rukometaša današnjice.

Ivano Balić nije mogao odraditi nijedan trening sa reprezentacijom, a već dva tjedna ima ozbiljnih problema sa leđima koja su ga već i ranije mučila.

- Zabrinut sam, ne znam hoće li Ivano moći ići u Austriju. U ovom trenutku je Ivanovo zdravlje ispred svega. Zato će naša liječnička komisija odlučiti hoće li igrati ili ne. Nećemo ga uništavati, ne bude li mogao, neće ići. U ovom trenutku je Ivanovo zdravlje ispred svega – rekao je Zoran Gobac.

No, Ivano najbolje poznaje svoje tijelo, a želja za nastupom nije upitna te tvrdi:
- Bit će sve u redu, bit ću spreman. Ne znam čemu cijela ta panika. Idem na terapije i 2. siječnja ću normalno početi trenirati.

izvor: SN

Startao prvi dio priprema za rukometni Euro

Na subotnjem podnevnom okupljanju ispred hotela Panorama Červaru su se pridružili većinom igrači iz domaćih klubova dok je veći dio stranih ‘legionara’ oslobođen prvog dijela priprema koje se održavaju u Zagrebu do 30 prosinca.

S obzirom na obaveze u matičnim ligama, u Zagrebu se nisu ukazali ‘Nijemci’- Lacković, Vori, Duvnjak, Zrnić, Vuković, Miljak i Kedžo, zbog ozljede još uvijek pošteđeni Vukić te Metličić “koji je u rezervi za nastup u Austriji”.

Dvadesetak igrača trenirat će u Domu sportova i u Kutiji šibice sljedećih nekoliko dana, odradit će desetak treniga, a zatim dobiti slobodna tri dana.

Onih dvadeset igrača koji će proći prvi Červarov ‘filter’, bit će prijavljeni za nastavak priprema za Euro koje će se nastaviti u Makarskoj u razdoblju od 2.- 6. siječnja kada se prvi puta odlazi u Austriju.

Tamo će reprezentacija nastupiti na Interwetten kupu u Wiennner Nueustadtu (7.-9. siječnja), zajedno s Austrijom, Poljskom i Mađarskom.

Nakon turnira slijedi povratak u Makarsku odakle se 18. siječnja čerterom putuje za Graz gdje u skupini s Norveškom, Ukrajinom i Rusjom starta obrana srebra iz Norveške 2008.

izvor: jutarnji list

Balić: Volim Španjolsku jer se manje trenira, ali ostajem u Zagrebu

Ivano Balić, kada je čuo da mora dati podulji intervju, u svom je stilu ispalio:
– Jel’ baš mora?

E, pa mora, jednom godišnje mora.
Na dogovor je došao točno u sekundu.
– Pucaj – ispalio je gotovo s vrata.


Kakva je bila ova godina na sportskom i privatnom planu?
– Nije loše.

Može li malo opširnije? Koje ćete stvari pamtiti po dobrome, a koje po lošemu?
– Ovu godinu pamtit ću po tome što sam se uspio oporaviti od gadne ozljede leđa. Mnogi su mi govorili da više uopće neću igrati, da je mojoj karijeri kraj, da neću moći normalno hodati. Mnogo mi je pomogao profesor Mario Tomljanović. Nakon povratka na parkete, malo sam se tražio u formi, sve tamo do lipnja. Rezultatski se neću žaliti. Osvojili smo srebro na Svjetskom prvenstvu, sa zagrebašima sam došao do četvrtfinala Lige prvaka. Da smo izvukli nekog drugog, a ne Kiel, prošli bismo dalje.

Kada ste primili srebrnu medalju u zagrebačkoj Areni, odmah ste je skinuli s vrata?
– U tim trenucima bio sam ljutit na sve oko sebe. Mislio sam da su nas suci jako oštetili i zato sam tako reagirao. Svaki poraz teško proživljavam, tako i taj protiv Francuza u finalu. Sada pak drukčije gledam na to finale. Ipak su oni bili bolji. Treba čovjeku neko vrijeme da shvati da nije svaki put u pravu.

Je li uopće bilo loših trenutaka?
– Što se tiče rukometa, možda samo ona loša igra u Hamburgu kada smo uvjerljivo pobijeđeni. Sve ostalo bilo je OK.

A na privatnom planu?
– Nema loših trenutaka. Samo dobri. Sretan sam što sa sinom Dinom mogu provoditi mnogo vremena. Uostalom, zato sam se i vratio i zato nisam htio otići iz Zagreba ni kada je bila frka oko visine moje plaće. Svaki slobodni trenutak koristim da budem s njim. Odemo u kino, bili smo na hokeju na ledu. Još trenira te-kvon-do. Već ima žuti pojas. Kada dobije crni, onda će se i tata morati početi bojati da ga sin ne istuče (smijeh).

Na ljubavnom planu?
– Ništa novo. Nisam zaljubljen. Nemam djevojku. Slobodan sam i zasad mi tako odgovara.

Osim što većinu slobodnog vremena provodi sa sinom Dinom, ima li Ivano neki hobi, nekakvu neobičnost?
– Spavanje, ha ha. Treba se čovjek odmoriti nakon dva treninga dnevno. Volim slušati muziku. Slušam svašta po malo. Recimo TBF, Norah Jones... Ne volim narodnjake, ne volim glasnu glazbu. “Morska vila” je bila u redu, posebice kada smo slavili pobjede na SP-u u našoj zemlji.

Kako ste se snašli u Zagrebu, je li razlika između života u Španjolskoj i Hrvatskoj tako velika?
– Super mi je u Zagrebu. Što se tiče razlike, možda su u Španjolskoj ljudi malo opušteniji. Kod njih je sve ležernije. Nema kod njih da se nešto mora napraviti danas. Može i sutra. I, da, ovdje su zime puno hladnije i ima snijega. Ipak sam ja iz Splita, meni više odgovara toplija klima.

U Zagrebu vas svi prepoznaju?
– Poznavali su me i u Pamploni, no ondje ti ljudi neće samo tako prići i upustiti se u razgovor. Ovdje me često ljudi zaustave, žele popričati, dobiti autogram, žele se fotografirati. Nekad imam strpljenja, nekad ne.

Strpljenja često nemate ni u miks-zoni poslije utakmica. Pokraj novinara znate projuriti kao brzi vlak.
– Nije baš tako. Kada izgubimo, uvijek prvi stanem ispred novinara. Kada pobijedimo, onda su i neki drugi zaslužni, pa neka oni više govore.

Jedna vam je stvar strašno smetala kada ste igrali u Španjolskoj.
– Duga putovanja. To sam mrzio. Da sam mogao birati, igrao bih samo domaće utakmice. Kod nas su, osim odlaska u Split i Metković, sva gostovanja blizu.

U Španjolskoj je svaka utakmica u prvenstvu bila teška, u hrvatskoj ligi sve je laganica?
– Istina. No, mi u Portlandu nismo nikad imali pritisak da tu i tu utakmicu moramo pobijediti. Rekao sam već prije da kod njih nema ništa “pod moraš”. Ako si dobar, onda ćeš pobjeđivati, ako ima boljih, onda ćeš im čestitati.

Sjećate li se kakvih smiješnih događaja iz Pamplone?
-Znao sam naletjeti na prosvjede ETA-e. Sreća da sam uvijek kada sam naletio na njih bio u automobilu i na pristojnoj udaljenosti.

A trčanje ispred bikova?
- Zanimljivo je da to nikad nisam uživo gledao, a četiri sam godine proveo u Pamploni. Kako se to uvijek događa ljeti, ja sam u to vrijeme bio u Hrvatskoj, na zasluženom odmoru. Nije mi nikad palo na pamet da žrtvujem ljeto kako bih gledao tamo neke kako trče ispred razjarenih bikova.

Kada ste igrali u Pamploni, družili ste se uglavnom s igračima s prostora bivše Jugoslavije, s Ratkom Nikolićem, Davorom Dominikovićem, Renatom Vugrincem. S kime prijateljuje od zagrebaša?
– Sa svima jednako. Uvijek sam za kavu, sok, druženje. Dobro, najčešće sam s Ljubom Vukićem. Znamo se još iz Splita. Sa Škofom znam otići na ručak u Marendu. Ondje se jako dobro jede. Pitajte ga (smijeh).


Često vas vidimo u društvu košarkaša.
– S Nikšom Prkačinom vidim se dosta često, s Matejem Mamićem također. Volim košarku pa imamo mnogo tema za razgovor. Na košarkaške utakmice ne stignem jer u to vrijeme ili imamo trening ili svoje utakmice.

I dalje ste obožavatelj američkog sporta?
– Naravno. Koliko stignem, pratim sve što se događa oko NHL momčadi New Jersey Devils. Nažalost, prijenosi su vrlo kasno, kada moram spavati .

Kako se nositi s krizom koja je i te kako prisutna i u sportu?
– Da sam stručnjak za to kako se izvući iz krize, ne bih igrao rukomet, nego bih sjedio u nekom uredu i tražio rješenje. Nažalost, kriza je realnost i to se osjeća na svakom koraku. Treba biti skroman i ne treba se rasipnički ponašati.

Jeste li skromni kad je o trošenju riječ?
– Jesam. Sigurno me nećete vidjeti u skupim dućanima kako kupujem poznate marke.

Može li se unatoč krizi do vrhunskih rezultata?
– Naravno. Neće ta kriza vječno trajati, ali sada je tako i moramo biti svjesni da ni klubovi ne mogu uvijek napraviti čuda.

Kako ste se osjećali kada su vam smanjili ugovor, kada su vas se htjeli riješiti?
– Nije bilo lako tih dana. No, ja sam imao čvrst ugovor sa Zagrebom i nije me bilo strah da će se dogoditi nešto senzacionalno. Uostalom, čvrsto sam odlučio ostati u Zagrebu. Pisalo se svašta, no uspio sam to ignorirati.

Znači li to da više nikad neće u inozemstvo?
– Ne znači, ali trenutačno se ne vidim nigdje drugdje nego još nekoliko godina u Zagrebu. I točka.

Uskoro će predsjednički izbori. Komu će Ivano dati svoj glas?
– To je moja tajna i ne bih je želio podijeliti s ostatkom Hrvatske.

Ali, imate svog favorita?
– Naravno.

Znači, ide se na izbore?
– Ide, ide.

Sada je rukometna stanka. Praznici se provode u Splitu?
– Tako je svake godine. Novu godinu već 15 godina slavim na istom mjestu, u kafiću Carver. Ondje se okupi rukometno društvo, dođu Metličić, Vuković, Vukić. I čim otkuca ponoć – svatko svojoj kući.

Zato poslije dočeka počinju pripreme za još jedno veliko natjecanje, Europsko prvenstvo koje će se od 19. do 31. siječnja igrati u Austriji.
– Prvi su mi put pripreme blizu Splita, u Makarskoj. Barem neću morati dugo putovati. Što reći o Europskom prvenstvu? Znam samo da imamo kvalitetu da možemo razmišljati i o medalji.

Ali medalja nije imperativ, idemo u dosta pomlađenom sastavu?
– Bez obzira na to, imamo kvalitetu za medalju.

Dakle, potpisali biste medalju?
– Bih, bez problema. Još ima dosta igrača koji su u Portugalu 2003. osvojili zlato. Tu su Tonči Valčić, Blaženko Lacković, Vedran Zrnić, Pero Metličić, Igor Vori, a mogli su bez problema s nama biti još i Sulić, Špoljarić, Dominiković.

Tko su nam glavni suparnici za zlatni tanjur koji će umjesto pehara podići kapetan pobjedničke reprezentacije?
– Francuska i Španjolska. Posebno moramo obratiti pozornost na Španjolce jer je pravo igranja stekao Arpad Šterbik. To je vratar koji u svakoj utakmici može donijeti golemu prednost za svoju reprezentaciju. Baš kao Omeyer za Francusku.

Pripremnih dana za EP neće biti baš previše?
– I ne treba. U Španjolskoj se mnogo manje trenira nego u Zagrebu. Ondje treneru nije bitno da mu igrač bude svjež na treningu, već na utakmici.

Znači, kao trener ćete biti zagovornik španjolskog modela?
– Da, ali samo ako ću biti trener. Zasad se ne vidim u tom smjeru.

Naravno da ne kada još mislite igrati do Londona 2012. godine.
– Tada ću imati samo 33 godine. Nije to previše. Samo da bude zdravlja.

Kakav će Zagreb biti na proljeće? Koji su dometi ove momčadi u Ligi prvaka?
– Sigurno je da će se klub pojačati za jednog do dva igrača. U ovom sastavu bez problema možemo do četvrtfinala, no ako želimo na vrh, onda su nužna pojačanja – rekao je.

Da je Ivano vlasnik kluba, koga bi doveo?
– Dragu Vukovića. On može podjednako dobro igrati na sva tri mjesta u vanjskoj liniji, a odličan je i u obrani. To je igrač kakav bi nam jako dobro došao. I ne treba nam nitko više.

Šteta što je Duvnjak otišao...
– Drago mi je zbog njega. On je sav uloženi novac već isplatio svojim odličnim igrama u Hamburgu. Za njega ću uvijek reći da je čudo od igrača. No, ima još jedan koji je na njegovu putu.

Otkrijte nam tajnu.
– Marino Marić. Kružni napadač s kojim već sada odlično surađujem, to je dečko koji voli učiti sve o rukometu. On će u skoroj budućnosti biti najbolji kružni napadač na svijetu. Rijetko kada pogriješim u procjeni, samo da znate.

Na svakom prvenstvu imali ste vojsku navijača. S time se mogu pohvaliti još samo nogometaši.
– Super je kad igraš na gostujućem parketu, a na tribinama vidiš tisuće naših navijača. Kako je Austrija blizu i ulaznice se, koliko čujem, dobro prodaju, igrat ćemo kao da smo u Zagrebu, Splitu ili Zadru.

Vidjet ćemo kakav će dekor na tribinama biti u utakmici drugog kruga kada ćemo se u Beču sastati sa Srbijom, čiju će reprezentaciju također bodriti mnoštvo navijača.
– Imali smo sličan slučaj na EP-u u Švedskoj 2002. godine. Ne znam točno u kojem smo gradu igrali, ali cijela jedna tribina bila je s hrvatskim, a druga sa srpskim navijačima. Nije bilo nikakvih incidenata, siguran sam da ih neće biti ni sada, osam godina poslije. Čuj, pa ja sam se malo previše zadržao s tobom. Imam nekih drugih obveza. Jel’ to sve?

izvori: večernji list & lady ;)

Nakon Lubeja, Zagreb napušta i drugi Slovenac

Nakon što su otpustili Zorana Lubeja, u rukometnom klubu Zagrebu Croatiji osiguranju riješili su se i drugog slovenskog reprezentativca, Gajića.

– Gajić je za sljedeću sezonu već potpisao za Celjane, pa nema smisla zadržavati ga još jednu polusezonu. Iz Bjelovara ćemo s posudbe vratiti Luku Rakovića. Još tražimo neka pojačanja, a vjerujem da će se uskoro oporaviti i naš kapetan Zlatko Horvat – rekao je Zoran Gobac, menadžer kluba.

izvor: večernji list

Balić: Neki stariji igrači trebali bi još igrati

Austrijanci su došli u Hrvatsku kako bi promovirali Euro 2010., Ivanu Baliću dali su službenu loptu prvenstva. Sve kako bi ‘na skijanje u dvorani’ doveli što više kockastih navijača. Hvalevrijedan potez, podijelili su promotivne materijale, majice, lopte... i zaključili kako se Hrvatska sprema za preseljenje u siječnju u Austriju. Vidi se to po prodaji karata koja ide odlično. Navali narode, još malo pa nestalo. Glavna Stadthalle u Grazu skoro je rasprodana, po istom obrascu ide i prodaja za glavni krug natjecanja u Beču.

Ivano Balić pozirao je u zagrebačkom Sheratonu s maskotom Eura, iz ruku djevojčice zvjezdice primio je rukometnu loptu.

- Naravno, kao i uvijek, jedva čekamo početak. Skupina nam je vrlo teška, no ima i težih i uvjeren sam u prolaz u sljedeći krug natjecanja (op. a. Norveška, Ukrajina i Rusija u skupini A).

Nekad svjetski i olimpijski prvaci, danas svjetski i europski doprvaci, donedavno bi se samo nasmijali na spomen takve skupine. Suparnici, uostalom, nikad nisu i bili važni. Danas je Balić oprezan, kao i Červar kojem je glavni cilj tek London 2012. Momčad, naime, zbog smjene generacija nije jaka kao nekad.

- Sastavljanje momčadi nije moj posao, naravno. Sustavno podmlađivanje je normalan proces, no isto sam tako uvjeren da mnogi koji danas nisu pozvani još igraju odlično i imaju mjesto u momčadi.

Najbolji hrvatski igrač nije želio dodatno u analize. Iako, dodao je još ovo:

- Sada uoči Eura zaista nije vrijeme kvariti atmosferu. U momčadi su neki mladi igrači, i oni su zaslužili priliku i bilo bi neumjesno razglabati tko je bolji, tko to nije. Nadam se samo da se sve to neće odraziti na rezultat na Euru.

izvor: jutarnji list

Lubej nije ispunio očekivanja pa će otići

Čeka se EHF-ova odluka o kazni Franku Lokeu. O njoj će ovisiti postava pivota u proljeće, siguran je samo Marino Marić.

Rukometaši Croatia osiguranja jučer su prigodnim ručkom završili prvi dio sezone. Većina će ih imati tek kratak odmor jer je od 17 igrača čak 13 reprezentativaca. Tako će se 8. siječnja na prvu prozivku trenerima Senjaninu Maglajliji i Mirku Bašiću javiti samo trojica: Mirza Džomba, Denis Špoljarić i Luka Bumbak, uz oporavljenike Zlatka Horvata i Josipa Valčića. Zato će zagrebaši u tom razdoblju priprema povući devetoricu svojih igrača koji su na posudbi.

Treneri žele da se momčad osnaži kvalitetnim obrambenim igračem koji bi zadovoljio i u napadačkoj ulozi. U klubu su nezadovoljni učinkom slovenskog reprezentativnog kružnog napadača Zorana Lubeja i on će napustiti Zagreb. Cilj je u proljeće osvojiti drugo mjesto u Ligi prvaka, zadovoljilo bi i treće.

izvor: sportal.hr

Petar Metličić u razgovoru za Sportplus

Svi se skrivaju zbog jednog čovjeka

Ovakav odnos prema igračima nema smisla, tužan sam i razočaran, kaže Metličić

Krajem 90-ih svi su ih otpisali, ništa bolje nije bilo ni početkom novog desetljeća. Rukomet, onaj reprezentativni, je bio daleko od svjetala pozornice, daleko od naslovnica, velikih ugovora i bogatih sponzora.

Onda se dogodio jedan poraz nakon kojeg se sve promijenilo. Hrvatska je u Portugalu na SP 2003. godine u prvom kolu izgubila od Argentine. I krenula putem zvijezda.

Predvođena nekim novim klincima Ivanom, Perom, Lacom, Sulićem, Tončijem Valčićem, Vorijem, Kalebom, Mirzom... Nakon toga rukomet i Hrvatska više nisu bili isti, rukometaši su stali uz bok nogometašima, praćeni na svim velikim natjecanjima vojskom navijača.

Ali ta reprezentacija iz Portugala polako nestaje, igrači odlaze, neki samovoljno, drugi na ne baš lijepe načine i rastanke uz poljubac i stisak ruke. Onako ljudski. Posljednji koji nije po volji, a još nismo saznali razlog, jest kapetan, onaj koji je u Portugalu trebao biti MVP, ali je IHF nagradu dao Schwarzeru. Petar Metličić. Nitko ne zna hoće li Pero biti u Austriji kada “kauboji” u siječnju krenu po novu medalju.

- Ne znam ni ja, iskreno, odgovara Metličić.

Nazvali smo Ciudad Real, i otkrili jedan žalostan podatak. Dan prije objave reprezentativnog popisa, kapetana nitko iz saveza nije kontaktirao. NITKO!

- Nitko, ništa. Stvarno sam imao dobru volju, osjećao se motivirano i spremno, želio pomoći koliko mogu. I zbog toga mi je najteže. To je i najžalosnije jer mislim da nisam zaslužio takav odnos. Pa valjda možemo ostati ljudi i udostojiti se nazvati, reći što se misli. Valjda sam toliko zaslužio.

Ne moramo mi napisati, ‘jest, zaslužio si’, dovoljno je pogledati snimke iz Spaladium Arene, Zagrebačke arene, snimke s prvenstva u Njemačkoj, Sloveniji...Tamo se išlo zbog Ivana, Pere, Laca..., ne zbog onih koji će danas na novinarske adrese odaslati popis za Austriju. Ne zbog Červara, Gopca, Poljaka.

- Neka mi se kaže u lice da nisam potreban i neće biti problema. Pa nije reprezentacija moja, ni Balićeva, Davorova, Stipina, Antina, ali se ne treba skrivati iza pomlađivanja jer to nema veze s istinom. Pogledajte samo koliko nas je ostalo iz Portugala.

Ne onoliko koliko bi trebalo...

- Tu je deset novih igrača. Igraju li Čupić, Duvnjak, Alilović, Štrlek, Vukić..., reprezentacija je pomlađena i to je samo zavaravanje. Osjećam se jako tužno, razočarano, nezadovoljno. Žao mi je svega, a ako me netko ne želi neka se udostoji nazvati i reći mi to u lice, rastat ćemo se bez farse, bez ičega. Ovako ovo nema smisla.

I još šaka argumenata oko pomlađivanja:

- Pogledajte Francusku, koliko igrača imaju preko 30 godina i nitko ne spominje pomlađivanje. Da sam star onda bi i Ciudad Realu bio star, ne RK Splitu, nego jednom od najboljih klubova svijeta.

Nešto ga je posebno zasmetalo...

- Krajem rujna pričao sam s Linom i dogovorio se da igram, imao sam želju, volju, a onda sutradan pročitam da sam sebe zovem u reprezentaciju. Pa tko sam ja da sebe zovem u reprezentaciju, ne sastavljam ja popis. Ponavljam, nije to moja reprezentacija, već svih nas.

Ovo nije prvi put da se igrači bez puno logike udaljuju iz nacionalne momčadi.

- Za to smo mi igrači najviše krivi. Bilo je sto prilika kada smo mogli, možda i trebali, podići frku, a svaki put bismo ostali nijemi. Uvijek je bilo: “Pa ovo, pa ono, a ne bi trebali, zaboravit će se”, i tako bi prošlo, tako cijeli život. Toliko se igrača odreklo, omalovažavalo ih, nitko nije otišao na lijepi način, zar je potrebno da se Metličić sada provlači kroz novine. Ili Davor, Sulić, Kaleb, pa ono što je bilo s Džombom. Recite mi je li Ivano zaslužio onakav odnos, poniženja. Da sam bio u njegovoj koži sigurno ne bih ostao dužan.

Kapetan smatra da igrači u cijeloj situaciji nemaju status kakav bi trebali imati.

- Boli me zbog zbog svih tih igrača, nisu to zaslužili. Svi oko reprezentacije osjećaju da imaju pravo pričati, svi nešto govore, a nitko ne štiti igrače. Svi se skrivaju zbog jednog čovjeka o kojem i mediji, koliko mogu vidjeti, pišu pozitivno. Nigdje nisam pročitao tekst da Sulić treba reprezentaciji, Vuković, Kaleb, sada i ja...

O kojem čovjeku se radi?

- Tko prati rukomet znat će, a ja ovdje želim naglasiti odnos prema nama To je veliki problem. Sve se može raditi na drukčiji način, ovo nije ni normalno ni civilizirano. Tako se odricati kvalitetnih igrača.

Priznat će da je trebao i ranije progovoriti.

- Žao mi je što nisam i ranije nešto rekao, pa i pod cijenu da me više ne zovu u reprezentaciju. Ali ovo više nema smisla. Svi smo mi pijuni i kolateralne žrtve, a sve što tražim jest malo respetka i jedno hvala.

A što ako na kraju svega dođe Červarov popis?

- Ako me pozovu, odazvat ću se i kao uvijek dati sve od sebe. Reprezentacija je iznad svega, ali iskreno umoran sam od svega toga i trenutno mi nije na prvom mjestu. Nakon svega volio bih biti s obitelji, odmoriti se.

A mi bi voljeli da bude s nama - u Grazu i Beču.

28. rujna 2009.

Pero Metlićić:

“Zvao me Lino, pitao kako sam, razgovarali smo i odlučio sam i dalje pomoći reprezentaciji. Ako bude zdravlja i sve bude u uredu, bit ću u Austriji. Dogovorili smo se da neću stalno igrati, već da se i mladima pruži prilika. a ću pomoći iskustvom, sigurno je da mogu dati još i kvalitetom, ali ne bih se volio gurati u prvi plan”

29. rujna 2009.

Zoran Gobac:

“Metličić opet u reprezentaciji? Hm, pa nije li se on oprostio još nakon SP? Ne znam da može ići baš tako. Za mene je Metličić igrač koji se oprostio od reprezentacije. Mi želimo biti ozbiljni, a to znači da se ne upada ili iskače samo tako. Imamo igrače koji trebaju nadomjestiti Peru i njima treba dati pravu priliku”.

izvor: NoviList.hr

Petar Metličić ipak pozvan, na popisu nema Dominikovića i Špoljarića!

Nema, naravno, i Venija Loserta, koji nema klub, te ozlijeđenih Šprema i Horvata. Zato je tu čitava plejada igrača dovedenih iz školskih klupa. Jer je u tijeku proces podmlađivanja

“Starac” Petar Metličić oko kojeg su se lomila koplja ipak je primio Červarov poziv, ali neki su njegovi vršnjaci otpali. U momčad je vraćen Drago Vuković. Tanka će biti crta bez Renata Sulića te s Igorom Vorijem i trojicom mladića. Kao u serijalu filmova o Vijetnamskim ratu “Missing in Action” (nestali u akciji), kao u službenim fileovima američke vojske uvedenim pod Top Secret, jednim su potezom pera nestali nekadašnji stupovi obrane koja je donosila zlata i ostala odličja - Davor Dominiković i Denis Špoljarić. Isparili su s Červarova popisa. Nema, naravno, i Venija Loserta, koji nema klub, te ozlijeđenih Šprema i Horvata. Zato je tu čitava plejada igrača dovedenih iz školskih klupa. Jer je u tijeku proces podmlađivanja.

- Bez komentara. Najvažnije mi je da budem zdrav, da provedem neko vrijeme s obitelji. Naravno da sam se nadao pozivu, no što je, tu je. Želim dečkima zlato u Austriji - rekao je Dominiković, imun na žučne ili uvredljive komentare.

No, ipak znamo da je dobri duh reprezentacije svojedobno plakao kad ga je također zaobišao poziv iako je i tada igrao odlično. Kao i sada. Znamo i to da je i u utorak bez suza plakao kad ga je zatekla ista odluka. Nije to želio pokazati, duboko je razočaran, a saznali smo od njegovih kolega suigrača. Niti Denis Špoljarić javno neće plakati jer - pravi muškarci ne plaču:
- Doživio sam to već za OI u Pekingu, navikao sam i nije me iznenadilo. Žao mi je, jako sam tužan, no preživjet ću.

Dempa je ipak smogao snage i za šalu:
- Sad se Davor i ja možemo prijaviti i u Londonu igrati za Veliku Britaniju.

Oni su, naime, doslovno raspisali natječaj za formiranje reprezentacije za OI u Londonu. Oni s ceste skupljaju igrače, Hrvatska podmlađuje momčad, Francuska nikad ne mijenja najbolje starce dok su god bolji od mladih. U tom je i razlika između tri spomenute rukometne reprezentacije. Britanci su očajni, Hrvati odlični, a Francuzi - najbolji. Neka ne zamjere mladi koji zaista trebaju dobiti priliku jer - na mladima svijet ostaje. No, ne nužno i po svaku cijenu.

Širi popis (28) za EP u Austriji 2010

Vratari: Alilović, Božić, Čarapina, Pešić, Šego

Desna krila: Čupić, Zrnić, Raković

Lijeva krila: Štrlek, Vukić, Kovačević, Mataija

Pivoti: Vori, Musa, Marić, Mrđenović

Vanjski igrači: Balić, Lacković, Metličić, Valčić, Vuković, Bičanić, Buntić, Duvnjak, Gojun, Kedžo, Kopljar, Miljak

izvor: SN

Duvnjak: Samo je jedan Ivano Balić, on je jednostavno briljantan igrač!

Hrvatski rukometni reprezentativac i član HSV-a Domagoj Duvnjak dao je opsežni intervju za prestižnu njemačku sportsku internetsku stranicu Spox.com. Duvnjak kao jedan od najboljih mladih igrača na svijetu u Njemačkoj uživa golemu popularnost, što je bila i prva tema razgovora, a 21-godišnji hrvatski as prokomentirao je sve češću prisutnost u medijima.

* Gospodine Duvnjak, svaki dan vas novinari traže. Izlazite li im u susret, dajete li intervjue uvijek?

- Nije to takav problem, nastojim odgovoriti mnogim zahtjevima za razgovore s novinarima. Moj posao ipak nije samo igranje rukometa. Zanimanje medija je važno, a to je i kontakt s navijačima.

* Novinari u Njemačkoj konstantno traže neku ekskluzivnu priču o vama. Smeta li Vas to?

- Već je u Hrvatskoj bilo ''ludo''. Novinari žele izvući što više iz mene, ali negdje, jasno, postoje i limiti.

*Pitanje koje se stalno i uporno ponavlja, jest Vaš odnos sa Ivanom Balićem...

- S Ivanom sam u super odnosima. On je bio moj uzor kojeg i danas jako cijenim. Ivano Balić je jednostavno briljantan igrač!

* Na Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj Vi ste odlično preuzeli njegovu ulogu u nacionalnoj momčadi. Smeta li Vas ako konstatiramo da ste vi novi Ivano Balić?

- Kada netko napiše takvu konstrukciju, to mi predstavlja veliku čast. Međutim, ja još uvijek trebam i mogu puno naučiti od Ivana. Tek mi je 21 godina. A usporedbe s njime više ne mogu izbjeći. Ali, drago mi je što i Vama mogu ponuditi odgovor, koji glasi: Samo je jedan Ivano Balić!

* Recite nam ponešto o vašim iskustvima iz Hamburga, odnosno prilagodbi s hrvatskog na njemački rukomet.

- Mislim da sam se odlično prilagodio. Uvjeti za treninge i rad u HSV-u su fantastični, a u prilagodbi mi pomaže i to što je sa mnom ovdje moja djevojka. Prelazak mi nije predstavljao bilo kakve poteškoće. Dolazak u HSV bio je pun pogodak. Prvenstvo u Njemačkoj je iznimno jako. Kada sam igrao u CO Zagrebu, sve se svodilo praktički samo na pripreme za Ligu prvaka, a u prvenstvu smo gotovo svaku utakmicu pobjeđivali s 15 ili 20 golova razlike. Ovdje je druga priča. Malo je momčadi za koje ste sigurni da ćete ih pobijediti, atmosfera na utakmicama je odlična...

* Vi ste prešli iz Zagreba u HSV uz rekordnu odštetu od milijun eura, te ste postali jedan od najskupljih rukometaša na svijetu. Osjećate li pritisak zbog toga?

- Svjestan sam te činjenice, ali se mogu nositi s time.

*Tko je trenutno najbolji rukometaš na svijetu?

- Ima dosta rukometaša o kojima možemo govoriti, krema svjetskog rukometa je jaka i moćna. Međutim, ne bih o imenima.

*Gdje vidite sebe u toj priči?

- Takva pitanja su uvijek teška. Mislim da sam još mlad i da mogu i trebam još napredovati.

*Za nekoliko tjedana počinje Europsko prvenstvo. Hrvatska je top-favorit. Ili se ne slažete?

- Europsko prvenstvo nudi jači turnir od Svjetskog prvenstva, jer gotovo svaka reprezentacija na prvenstvu Europe može konkurirati za medalje. Francuska je uvijek jaka, oni su favorit. Ali, i mi smo jaki, kao i Poljska, Njemačka... Kao što sam rekao, Europsko prvenstvo je uvijek veličanstveno natjecanje.

*Vi živite u istoj kući s Igorom Vorijem? Igrate li kad rukomet u svom domu?

- Pa, ne baš, radije se opuštamo, gledamo DVD-ove, puno razgovaramo ili, što je sada aktualno, idemo u božićni šoping.

* I za kraj, koji je najveći trenutak Vaše karijere?

- Jasno, kada sam prešao u HSV. No, isto tako, i kada sam prvi puta kao 17-godišnjak upoznao Ivana Balića. To je trenutak koji ću uvijek pamtiti. Bio sam novi u reprezentaciji, imali smo jednu pripremnu utakmicu. Našli smo se zajedno na parketu! To su dvije situacije koje ću zauvijek pamtiti.

izvor: SN

Čupić: Vrijeme je da i mi uzmemo to europsko zlato

Zlatna ljevica Ivan Čupić, najbolje desno krilo na svijetu i najbolji strijelac naše repke na SP-u u Hrvatskoj jedva čeka okupljanje i pripreme za EP

Još samo dva tjedna pa krećemo u “akciju Austrija”, veselim je glasom rekao Čupko i dodao:
- Baš sam se čuo s Lackovićem i Duvnjakom, neki dan s Balićem. Svi jedva čekaju da se okupimo na pripremama, stvarno se dugo nismo vidjeli i željni smo akcije.

Nije tajna kako će Čupić već ove zime napustiti redove slovenskog Gorenja. Cijena? Prava sitnica! Tko plati 180 tisuća eura odštete može ga imati. U igri su njemački RN Löwen i CO Zagreb.

- Samo da se sve to riješi do EP-a, da mogu mirno igrati - priznaje Ivan i ističe jedini cilj:
- Nedostaje nam to europsko zlato. Vrijeme je da ga uzmemo. Još će nam lakše biti jer se igra u Austriji, bit će puno naših navijača, kao da igramo doma...

izvor: 24 sata

Vuković: Želim više dati reprezentaciji

Gummersbach je ove sezone jedno od najvećih iznenađenje Bundeslige, nalaze se na trećem mjestu, a jedna je od ključnih figura hrvatski reprezentativac Drago Vuković.

Od Atene 2004. godine bio je standardni reprezentativac, a Svjetsko prvenstvo u Hrvatskoj bilo je prvo veliko natjecanje koje je od tada propustio.

- Nisam bio na utakmicama, teže bi mi palo da sam bio tamo. Kada sam vidio da nisam na popisu, bio je to šok za mene. Nitko mi nije rekao razlog, ako sam imao i lošu sezonu, netko mi je trebao to reći. Bio je 30. prosinca prošle godine kada me nazvao novinar i rekao da neću biti na popisu. To je bilo tri dana prije početka priprema i na dan kad sam se ženio. Prijepodne mi je bilo ružno, ali zato je popodne bilo super - rekao je Vuković.

Vuković je godinama tu oko reprezentacije, ali nikad nije dobio pravu priliku.

- Ja nikada nisam bio neki bitan igrač. Najviše sam igrao na SP-u u Njemačkoj 2007. godine. Mnogo sam puta mijenjao pozicije, igrao što je trebalo, a to ne prija nijednom igraču. Ako u budućnosti bude igrao neko drugi, to će biti izbornikova stvar. Lino donosi odluke i on prvi odgovara za rezultat. Ako ne budem pozvan, imat ću 12 slobodnih dana i uživat ću s obitelji u Splitu.

Sa 26 ipak ne može još odustati od reprezentativnih ambicija.

- U budućnosti želim dati više reprezentaciji, a ne gledati to sastrane. Ako si pobjednik, onda znaš da si pobjednik, da si dao puni doprinos, a kada gubiš, znaš da je tebi na leđima. A ne da igram 10, 15 minuta.

Hrvatsku na Europskom prvenstvu u prvom krugu čekaju Rusija, Ukrajina i Norveška.

- Europsko prvenstvo je najteže natjecanje. Mislim da smo spremni za polufinale. Vidjet ćemo hoće li Metličić igrati. Očekujem da budemo prvi u skupini - rekao je Vuković.

Za zlato ipak najviše šanse imaju Francuzi.

- Francuzi nam nikako ne leže. Ako su zdravi, najveći su favoriti. Ipak, vjerujem da ih možemo pobijediti u nekom polufinalu i osvetiti im se.

Njegov Gummersbach ove sezone igra odličnu sezonu, protiv svih očekivanja. Iako su izgubili neke ključne igrače i imaju financijskih problema na trećem su mjestu.

- I nas je iznenadilo kako igramo. Prije sezone razmišljali smo samo o plasmanu među deset momčadi. Ali treba vidjeti koliko možemo još izdržati. Do Nove godine imamo još nekoliko teških utakmica. Ako budemo među prvih pet-šest, to je iznad očekivanja.

Vuković tvrdi da, iako je Kiel izgubio Karabatića, i dalje je glavni favorit za naslov u Njemačkoj.

- Mislim da Kielu nije teško pao Karabatićev odlazak, jer ga je odlično zamijenio Ilić, a tu je i Narcis. Mislim da će Kiel ponovno uzeti naslov, iako bih volio da nešto osvoji i hrvatska trojka u HSV-u.

izvor: večernji list

Červar: I u Austriji će nas nositi naši vjerni navijači

Izbornik Lino Červar će dati priliku na EP-u u Austriji mlađim igračima, kojima će velika podrška s tribina biti brojni naši navijači

- Sad je dobro, evo još nekoliko dana pa će mi iz ruke izvaditi i tri preostale žice, vedrim se glasom javio izbornik hrvatskih rukometaša Lino Červar i dodao:
- Za nekoliko dana objavit ću širi popis reprezentativaca za EP.

Lino se uspješno oporavlja nakon teškog loma ruke i bit će spreman za sve napore EP-a. Već je prije najavio kako će u Austriji priliku dobiti i mlade snage.
- Važna je sinergija između iskusnih igrača i mladih koji dolaze. Baš mladi moraju biti pokretačka snaga - kaže Červar i napominje:

- Brine me to što mladi u svojim klubovima ne igraju dovoljno, moraju dobiti puno više prostora da bi napredovali. No i na ovom natjecanju idemo po medalju. Zato mi je drago da su svi naši glavni igrači u izvrsnoj formi.

Veliku bi ulogu trebao imati i Pero Metličić, koji se “oprostio” nakon SP-a u Hrvatskoj.
- Računam na njega jer nemamo zamjene za igrača njegovih kvaliteta. Treba nam Pero - napomenuo je Lino i zaključio:

- Dobra je stvar što je EP u Austriji, to znači da će nas pratiti puno navijača. Oni su nam uvijek podrška i velika prednost.

izvor: 24 sata