nedjelja, 28. veljače 2010.

Zagreb izgubio od Ciudada

Rukometaši CO Zagreb nisu uspjeli prekinuti savršeni niz aktualnog europskog prvaka, španjolskog Ciudad Reala.

Rukometaši Ciudad Reala pobijedili su CO Zagreb sa 27:24 u 9. kolu skupine C Lige prvaka i tako samo potvrdili prvo mjesto u skupini. Zagrebaši mogu teorijski do drugog mjesta ako sljedeće nedjelje u Areni pobijede Hamburg sa deset pogodaka razlike.

Aktualni europski prvak došao je u Zagreb bez Kallmana i Aguinagaldea, a trener Dušebajev na klupi je još dodatno ostavio Metličića i Šterbika. U utakmici nije cijelo vrijeme igrao ni s najjačom postavom i sve to nije bilo dovoljno da Zagrebaši osvoje bodove.

Samo pet minuta prije zavšetka došli su Zagrebaši na minus jedan (23:24), no nije bilo koncentracije za preokret. Pred 15 000 gledatelja kod Zagrebaša je bila prisutna samo želja, ali protiv čvrste obrane Ciudada jednostavno nisu imali rješenja.

Najefikasniji kod Zagrebaša bili su Lazarov sa sedam, te Balić i Štrlek sa po četiri pogotka, a kod Ciudada Jevdokimov sa pet te Gull sa pet pogotka.

Uz Ivana Balića, Pero Metličić dobio je najjači pljesak u zagrebačkoj Areni.


- Iskreno, drugačiji doček nisam ni očekivao. Bilo je lijepo kada ti 15 000 gledatelja pješće. I drago mi je da je Arena bila dupkom puna - rekao je Metličić koji je cijelu utakmicu prosjedio na klupi.


izvor: sportal

subota, 27. veljače 2010.

Pero: "Neću ozlijediti Ivana, ali nema nikakve štednje"

U posljednje tri godine igrali su tri finala Lige prvaka, dvaput uzeli naslov prvaka Europe. Ciudad Real je rukometna institucija, aktualni europski prvak, zato će ih u nedjelju (18 sati) i dočekati puna Arena. Posljednje ulaznice otišle su još u petak.
- Nisam se nadao da ćemo ovako brzo uspjeti napuniti Arenu - priznao je Zoran Gobac u iščekivanju dolaska strašnih Španjolaca, momčadi koja ima Abaloa, Fernandeza, Entrerriosa, ali i onog strašnog Dinarta. S njim je Ivano Balić odradio čitav niz gotovo antologijskih okršaja.

- Treba prvo proći ovog prednjeg, tek onda je na redu Dinart - rekao je Ivano Balić.
Između ostalih, mora proći i prijatelja Peru Metličića! Na EP-u kapetana nije bio "zbog nediscipline", tako kaže Gobac.

- Ma volimo se mi, to on tako priča zbog novina - smije se Pero, koji će za reprezentaciju odsad isključivo navijati.
- Ja sam svoje dao. Imao sam dobru volju, ali eto... - kaže Metličić po slijetanju na Pleso.

Linija Ciudad - Zagreb postoji jedino kad dolazi najbolja momčad na svijetu.
- Uvijek je poseban osjećaj igrati protiv ljudi s kojima si doživio neke od najljepših trenutaka u karijeri, protiv prijatelja. Ivano? Neću ga ozlijediti, ali nema štednje - rekao je Pero.

Znaju Španjolci što ih čeka, ozbiljan protivnik i huk s tribina.
- Super je što će Arena biti puna, to je sjajna stvar za rukomet, za CO Zagreb - misli Metličić.

Nikad nije igrao u Zagrebu, nikad ni neće.
- I da me pozovu, moj odgovor bi bio "ne". Karijeru ću završiti u Ciudadu - otkriva Pero, dodajući da je njegova momčad umorna, iscrpljena, možda i malo opuštena...

- Jesmo, umorni smo, ali ima nas dovoljno i želimo se predstaviti zagrebačkoj publici u najboljem izdanju - kaže Arpad Šterbik, Srbin sa španjolskom putovnicom. I najbolji golman na svijetu, tako barem kaže Mirko Bašić.

- Lijepo je čuti da netko to misli, pogotovo Mirko. Pa taj čovjek je najbolji golman svih vremena! Ali ima i Zagreb sjajnog golmana, Škof je sigurno jedan od najboljih na svijetu - misli Šterbik.

Branit će i Mirzi Džombi, svom velikom prijatelju. Šest godina igrali su zajedno, i danas se redovito čuju.
- Ma ne mogu se ja motivirati previše na njega, čudno mi je to... Ipak smo toliko godina proveli zajedno. Ali proći će nekako i tih 60 minuta - nasmijao se Šterbik.

Izuzetno cijeni igrače Zagreba.
- To su sve vrhunski igrači, i Balić i Lazarov i Valčić i Džomba... Imaju jako dobru momčad. Ako dobiju nas i HSV, bit će u sjajnoj poziciji u nastavku natjecanja - kaže Arpad Šterbik.

izvor: 24sata

petak, 26. veljače 2010.

Metličić: Zašto i ja ne bih jednog dana bio izbornik?

Petar Metličić mučno je proživljavao sukob sa Zoranom Gopcem i Linom Červarom, neodlazak na Euro u Austriji i nasilni oproštaj od reprezentacije

Najtrofejniji kapetan rukometne reprezentacije Petar Metličić u nedjelju dolazi sa svojim Ciudad Realom ‘na megdan” CO Zagrebu. Dvostruki bivši te trostruki i aktualni prvak Europe. Balić protiv Metličića - nema bolje pozivnice za Arenu.

- Bilo pa prošlo. Bio sam ljut i ogorčen, no sad je to iza mene, vrijeme liječi sve. Nije mi bilo teško - bilo mi je užasno. Istina je, nisam se javljao na pozive iz Hrvatske. Nisam želio sebe stavljati u prvi plan i kvariti dečkima nastup na Euru. To ne bi bilo pošteno.


Mnogi smatraju da nije bilo pošteno to što je Metličić praktično istjeran iz reprezentacije koju je toliko zadužio.

- Znam što sam dao za reprezentaciju, uvijek se mogu pogledati u ogledalo. Ne tražim da mi se zbog toga diže spomenik, no bio sam jako razočaran što sam tako odbačen nakon što sam razgovarao s Červarom i rekao da želim igrati i pomoći.


Povratak je, zna se, stopirao Zoran Gobac. On je to i sam priznao.

- Tada je ispalo da se sam putem medija pozivam u Austriju i to me jako zaboljelo. Smatrao sam da još mogu puno dati. No, nisam ja reprezentacija, drugi odlučuju. I mnogi su drugi igrači prije mene isto tako prošli. Klinci koji danas treniraju rukomet čak i ne znaju tko je Patrik Ćavar. Valjda tako moraju funkcionirati stvari u našem rukometu. Danas si tu, sutra te više nema, otpisan si. No, takva su vremena, tako je u cijelom društvu.


Novi come back sada više ne dolazi u obzir?

- Reprezentacija je za mene prošlost, no to ne znači da nisam spreman pomoći. Bilo kako, u radu s klincima... Sada ću se posvetiti Ciudadu i klupskom rukometu.


Kako će proći susret sa Zoranom Gopcem sada u Zagrebu?

- Normalno. Sve što mu imam reći, reći ću mu u četiri oka, ne putem medija. Ma, on mene zapravo jako voli, no to je njegov način komuniciranja. S reprezentacijom sam previše toga lijepoga doživio i ne želim to sada kvariti. Dosta je bilo borbi s vjetrenjačama, ionako ništa ne mogu promijeniti, bolje se povući. Promijenio sam “čip” u glavi i sada je sve OK.


izvor: jutarnji list


Ivan Čupić iz Gorenja prema Rhein-Neckar-Löwenu: 'Veselim se izazovu'


Džomba pred susret s Ciudadom: "Možda se ipak opuste"


subota, 20. veljače 2010.

Zagreb uvjerljiv protiv Fyllingena

Rukometaši CO Zagreba pobijedili su 35-23 u osmom kolu Lige prvaka Fyllingen. Deset je golova zabio je Kiro Lazarov, dok su po četiri dodali Manuel Štrlek i Mirza Džomba
Zagreb CO pobijedio je u dvoboju osmog kola rukometne Lige prvaka norveški Fyllingen u Zagrebu 35-23... Bila je to najuvjerljivija pobjeda hrvatskog prvaka ove sezone u najelitnijem europskome klupskom natjecanju, a njome su igrači Senjanina Maglajlije došli do šestog trijumfa i 12. boda u C skupini. Norvežanima je ovo bio osmi poraz. Na poluvremenu su Zagrepčani vodili 16-11.
Deset je golova za pobjedničku momčad zabio Makedonac Kiro Lazarov, dok su po četiri dodali Manuel Štrlek i Mirza Džomba.

Sljedeću utakmicu rukometaši Zagreba CO igraju sljedeće nedjelje, 28. veljače, u Zagrebu protiv španjolskoga i europskog prvaka, Ciudad Reala.

izvor: SN

srijeda, 17. veljače 2010.

Rukometni praznik u Rijeci


CO Zagreb rukomet popularizira diljem Hrvatske, a ovog je utorka rukometni praznik bio sa Zemetom u Rijeci. Bila je to lijepa utakmica za gledatelje i odlično iskustvo za riječke rukometaše, a na kraju je očekivano slavio hrvatski prvak.

Nitko nije očekivao da će Zamet, inače u sredini tablice Premijer lige, pobijediti CO Zagreb, no u prvih su se dvadesetak minuta Riječani jako dobro držali na parketu. Uz potporu dvije tisuće navijača koji nisu štedjeli grla Zamet je vodio +2. Odličan je bio najpoznatiji igrač Zameta, vratar Valter Matošević, za kojeg su se, zbog viroze, domaći ljubitelji rukometa pobojali da neće nastupiti.

Zametov igrač Krešo Ivanković je rekao: "Dobro smo parirali Zagrepčanima u prvom poluvremenu, do 20. minute smo čak vodili 9:7. U nastavku je ipak do izražaja došla kvaliteta gostiju, koji su po mom mišljenju među tri najbolje momčadi u Europi. Izgubiti s jedanaest golova razlike ipak nije tako tragično", objasnio je za Novi list.

Upravo tako je i bilo, jer su nakon 20-minutnog zagrijavanja Zagrepčani preuzeli vodstvo, do poluvremena napravili +4, a do kraja i +11. Najbolji strijelac susreta bio je Zametov Ivanković s osam golova, dok su kod Zagreba po šest dali Raković i Vukić.

Gostima iz Zagreba utakmica je poslužila kao dobar trening, Riječanima kao prilika da zaigraju protiv najboljih hrvatskih rukometaša, a publici da uživa u igri hrvatskih reprezentativaca.


izvor: sportnet.hr

subota, 13. veljače 2010.

Peta pobjeda sjajnog CO Zagreba, Kopenhagen u Areni kao na streljani


Stvari su se raščistile, po pitanju rezultata, već na poluvremenu kada je CO Zagreb vodio sa 10 golova prednosti (17-7). Nakon toga je samo bilo upitno kojom razlikom će završiti

Rukometaši Croatia Osiguranja Zagreb lako su ostvarili i petu pobjedu u ovogodišnjem natjecanju Lige prvaka. U Zagrebu su pobijedili danski Kopenhagen 31-22. Stvari su se raščistile, po pitanju rezultata, već na poluvremenu kada je CO Zagreb vodio sa čak deset pogodaka prednosti (17-7). Nakon toga je samo bilo upitno kojom razlikom će završiti ogled, s tim da su hrvatski rukometaši očigledno stisnuli kočnicu u nastavku i s manjkom motiviranosti sve priveli kraju uz plus od devet pogodaka razlike.

Manuel Štrlek je bio najbolji strijelac Zagreba sa sedam pogodaka (iz isto toliko pokušaja), dok je Mirza Džomba šest puta svladao Caspera Hvidta, vratara gostujuće momčadi. U sljedećem osmom kolu CO Zagreb je opet domaćin, ovaj put posljednjeplasiranom Fyllingenu. U drugom ogledu ove skupine Ciudad Real je pobijedio Alingsas 28-24, uz usporeni ritam u kojem su se ponašali kao da odrađuju lakši trening.

izvor: SN

srijeda, 10. veljače 2010.

Malo fotografija sa Europskog prvenstva...

Your pictures and fotos in a slideshow on MySpace, eBay, Facebook or your website!view all pictures of this slideshow

Ivano Balić: Uzet ću barem još jedno zlato


Još jedan u nizu poraza u velikim finalima i dalje boli najboljeg hrvatskog i svjetskog rukometaša Ivana Balića



Emocije su se samo donekle slegnule, a odmora nema, Balić i suigrači iz reprezentacije i CO Zagreba opet su u pogonu za četiri utakmice Lige prvaka u zagrebačkoj Areni. Balića boli novo posrtanje u finalu Eura, no boli ga i doslovno cijelo tijelo.
- Mrtav sam, zgažen, bole me svaka kost i mišić, no tako mora biti. Opet sam dobio propisne batine na Euru. Na sreću, isplatilo se zbog uspjeha koji smo ostvarili s pomlađenom reprezentacijom.

Mnogi su skloni tvrdnji da smo gledali dosad najbolje Balićevo izdanje u reprezentaciji. Devet utakmica u nizu bez oscilacija.
- Jedno od boljih, slažem se. Nije bilo loše, činjenica je da sam se zaista zaželio rukometa nakon dugotrajne ozljede i tih leđa koja me već dulje vrijeme muče. Mjeseci svojevrsne kreativne pauze učinili su me gladnim rukometa.
Koliko će ta glad trajati?
- Za reprezentaciju ću igrati dok god budem mogao stajati na vlastitim nogama. Dok me ne dotuku ubojice u suparničkim obranama.

Mnogi kažu da smo u Austriji imali Balića koji je sam dovukao momčad do srebra?
- Nije baš tako iako sam, ponavljam, zadovoljan svojom igrom. Mladi su igrači uspjeli od nas starijih uzeti ono najvažnije - svi su igrali uz toliko motiva i žara od prve do zadnje minute svake utakmice. U tom se smislu ništa nije promijenilo i medalja je došla kao produkt srca cijele momčadi.

Ipak su vam nedostajali Metličić i ostali igrači s kojima se moglo igrati i zatvorenih očiju?
- Falio mi je Pero , falili su mi i ostali - i Dominiković i Špoljarić, svi iz stare garde. Mi smo ipak prije svega bili i ostali prijatelji. Pozitivno je u svemu što su mladi i u tom smislu reagirali najbolje i uklopili se. Ostali smo odlična klapa.

izvor: jutarnji list

utorak, 9. veljače 2010.

Gobac: 'Červar neće dobiti ni lipu više, a Metličić je otpao zbog nediscipline'


Pustite priče, na kraju će biti kako Zoran Gobac odluči. Tako rukomet živi već 20 godina i izvjesno je da će tako ostati još neko vrijeme. Pobjednike malo tko dira koliko god ih neki teško podnosili. Stoga je Gobac trenutačno nedodirljiv, baš kao što je nedodirljiv i Lino Červar. Ako nam ga Makedonci ne kradu...
- Lino im ugovor do 31. srpnja - nastupio je Gobac.


Pustimo birokraciju i zapisnike, kad ćete riješiti pitanje novog ugovora?
- Imamo 3. lipnja Veliki dan hrvatskog rukometa, koji ćemo obilježiti revijalnom utakmicom Hrvatska - Svijet. Nakon toga ćemo sjesti za stol i s izbornikom. Dakako, izbornik dobro zna koliko ga želimo i moguće je da to i prije riješimo pokaže li Lino želju za razgovorom.


Koliko je ozbiljna ponuda Makedonije?
- Ne znam niti me to zanima.


Trebalo bi vas zanimati, jer što ako mu u Skoplju doista ponude velik novac?
- Lino dobro zna da mu za produženje ugovora nećemo ponuditi ni lipu više. Ne zato što ga ne cijenimo, nego zato što to ne možemo, što nam ne pada na pamet potpisivati ugovore koje možda nećemo moći ispuniti.


Koliko Červar sada zarađuje kao izbornik?
- Fiksno mu je 50 tisuća eura godišnje, plus bonusi za uspjehe. Po ugovoru mu za srebro u Austriji pripada 20 tisuća eura. Mislim da su to jako pristojni novci za naše uvjete.


A što ako vas javnost pritisne zbog Červara jer činjenica je da dugo nije imao ovako veliku podršku?
- Nikad nisam previše brinuo za javnost i medije. Na sreću, budući da su se mnogi proteklih godina htjeli riješiti Červara. Sada vidim da su u ljubavi, što mi je jako drago. Previše je bilo sukoba u sedam godina, ali najvažnije je da sad problema nema.


Zato vi ne posustajete u ratu s medijima. Ni na Euru niste birali rječnik komunicirajući s nama. Malo više pristojnosti ne bi vam škodilo?
- Ne bi ni nekima u njihovim tekstovima. Gledajte, nikad neću dopustiti da nam projekti dolaze u pitanje zato što novinari misle da oni ne valjaju. Tako je bilo i u Austriji. A da sam bio u pravu, pokazao je konačan rezultat kad su se i ti isti novinari složili da je tako.


Što vam je najviše smetalo?
- Stalno prozivanje zbog Pere Metličića prevršilo je sve granice dobrog ukusa.


Zar se ne slažete da bi nam Pero dobro došao i u Austriji, usprkos činjenici što je Buntić igrao odlično?
- Vrijeme je da kažem pravu istinu glede Pere Metličića. Nije on ispao iz reprezentacije zbog procesa pomlađivanja, nego zbog toga što se počeo nedolično ponašati u svlačionici. Metličić je samo igrač - sjajan svih ovih godina i nama jako važan - ali samo igrač! Onaj koji misli da ima pravo biti više od igrača, može zaboraviti reprezentaciju. Metličić je to pomislio i zato ga nije bilo tu. Što će biti sudbina i svakog sljedećeg koji to pomisli.


Metličiću zamjerate to što je iz svlačionice potjerao čelnike Saveza?
- To nije bitno. Bitno je da svlačionica ne može biti zoološki vrt. U njoj mora biti rada i reda, jer samo se tako može do medalja. Srbija ima sjajnu reprezentaciju po imenima, a pogledajte gdje je, jer se tamo radi kako igrači žele. U Hrvatskoj to neće biti slučaj! Uostalom, u Splitu smo prije Eura samo malo odstupili od plana i dogodila nam se Lackovićeva nesreća koja nam je vjerojatno odnijela zlato u Austriji. Bez reda ne ide...


Možda smo to trebali čuti i prije Eura... Nego, nakon Austrije rekli ste da su Metličiću vrata reprezentacije otvorena?
- Jesu jer mislim da je naučio lekciju. Nemojte da sad ispadne da je Metličić loš čovjek, jer on je sve te godine bio sjajan i kao igrač, i kao sportaš, i kao čovjek. Pero ima puno dobrih osobina i uvjeren sam da će jednom biti pravi trener ili sportski menadžer. Volio bih da jednom bude i moj nasljednik.


izvor: SN


ponedjeljak, 8. veljače 2010.

Ivano Balić: U početku su mi nedostajali stariji igrači


Ivano Balić je, uz Ljubu Vukića, gostovao u emisiji "Doručak sa zvijezdama" na Radio Anteni. Evo nekoliko zanimljivih izjava našeg rukometaša.



– U početku su mi na Europskom prvenstvu nedostajali stariji igrači, ali kasnije su me mlađi oduševili igrom.

O finalu i srebru:
– Bili smo ovaj put jako blizu Francuzima. Srebro je uspjeh s obzirom na pomlađeni sastav.

O odnosu s medijima:
– Dobar je, no žao mi je što je napisano mnogo laži o meni.

O tetovažama:
– Svaka mi nešto znači.

O pizzi:
– Volim je jako jesti, nemam neku omiljenu.

Seks prije utakmice ili pivo poslije?
– Pivo poslije utakmice. To je najsigurnije.

Ovisan:
– O kavi. Moram je popiti svaki dan.

Što mu znači sin Dino:
Sve na svijetu!

Ima li kakav poseban kutak gdje drži medalje:
Dino ima svoj kutak u koji slaže moje medalje...

Što misli o Karabatićevim dizajnerskim gaćama:
(– hahahaha)

izvori: sportal.hr & forum.hr

utorak, 2. veljače 2010.

Kako do karata za utakmice LP-a

Za prve dvije utakmice Lige prvaka koje Zagrebaši u ovom krugu igraju u zagrebačkoj Areni (protiv Kopenhagena 13.2., protiv Fyllingena 20.2.), ulaznice se mogu kupiti na prodajnim mjestima koja su navedena u nastavku, a u prodaju će biti puštene i putem interneta, odnosno na stranici www.ulaznice.com.

Ulaznice se prodaju po cijeni od 30 i 60 kuna, a ukoliko se kupi ulaznica za dvije prve utakmice u kompletu, tada su cijene 45 i 90 kuna za obje utakmice.

U Zagrebu se karte mogu kupiti na lokacijama:

  • - poslovnice Adriatica.neta (u King Crossu u Škorpikovoj, u Avenue Mallu, u Tkalčićevoj 44, Heinzelovoj 62A, Gajevoj 7, na Zrinjevcu 17),
  • - Integral Zagreb, Pothodnik,
  • - VIKENDplaner, Maksimirska 109
  • - PJ Croatia Express (Sarajevska 41, Nikole Tesle 4, Tomislavov trg 12, Tomislavov trg 17,
  • - Orfej, Bogovićeva 1
  • - 1st Coffee, Preradovićeva 12
  • - ZGK Komedija, Oktogon
  • - DEKOD telekom, Horvaćanska 17A/1
  • - Arena Zagreb, Lanište bb
*** Članovi kluba navijača Bijeli lavovi imat će pogodnost kupiti ulaznice po povoljnijoj cijeni :) ***

izvor: rk-zagreb.hr

Nakon Eura...


Ovo je jedan odličan post sa foruma sportneta... Iako je podugačak, vjerujte, vrijedi pročitat :)


"Postavili smo visoke standarde u ovom sportu. Nismo daleko ako kažemo da smo nogometni Brazil, košarkaški Dream team ili teniski Federer. Čisto sumnjam da su naši rukometaši zadovoljni drugim mjestima i drvenim medaljama. Možda sam nam malo podigao rep, ali mi moramo pucati na visoko. Stvarno više ova priča da kad god dođemo do polufinala kao da smo sami sebe zadovoljili, više ne drži vodu. Červar kao da moli Boga da može brojat koje je to polufinale zaredom. Roger Federer je 23 puta zaredom bio u polufinalu, ali samo pretpostavljam da se prije sjeća 16 osvojenih GS-a!


Imamo već 7 godina najboljeg rukometaša na svijetu. Jedinog pravog i istinskog rukometnog playmakera. Imamo 4 igrača u trenutno dva najjača svjetska kluba, Ciudadu i Hamburgu. Imamo dva mlada i odlična krila, te golmana koji iz godine u godinu brani 10-15% bolje. Imamo jednog Tončija Valčića koji je po mom skromnom mišljenju možda i naš trenutno najkompletniji igrač. Šteta što je bio ozljeđen ovo prvenstvo. Drago Vuković igra fantastično u Gummersbachu. Buntića se moglo i ranije kombinirat sa Metličićem. Ako već nismo fizički najjača reprezentacija, mogli smo širinom kvalitete sve gazit.

Rezultate nam nitko ne može uzeti. Recimo, do 2006. smo radili sjajan posao, bez apsolutno ijednog prigovora. Bilo je i ozljeda, nije širina klupe bila velika. Polufinala zaista jesu bila uspjeh. Igrači su nam često dolazili u završnice premoreni i ozljeđeni. Tada nije bilo zamjene ni za Peru, ni za Balića pa ni za Laca s obzirom da Tonči tada nije htio igrat.

Od 2007. u Njemačkoj kad ustvari apsurdno ne igramo polufinale, ali igramo daleko najbolji rukomet. Došli smo na to natjecanje spremniji no ikad i imali jedan slabiji dan. Možda smo bili i previše prepotentni i previše sigurni u sebe pa smo naletjeli na Francuze i neočekivano izgubili. Mi smo 2008., 09. imali bolju reprezentaciju nego 2004.,05. Dobili smo vrhunske zamjene u Duvnjaku, Čupiću, vratio se Valčić, Vuković je bio sve bolji, Buntića smo prekasno afirmirali... Prerano smo se riješili Sulića, Metličića...

Imali smo sve preduvjete da stanemo na najviše postolje. Sada više polufinala nisu bila uspjeh. Polufinale je bilo imperativ. Međutim, mi se i dalje busamo u prsa sa polufinalima, raubamo neke glavne igrače do iznemoglosti, a zamjene definitvno postoje. Da skratim priču, srebra svakako jesu uspjeh ako ćemo Francuzima priznat premoć. Sve ispod srebra je za nas neuspjeh. Samo bih završio s mišlju da smo mogli i trebali s jednim igračem koji se rađa jednom u 50 godina, kao što je Balić, napravit više! Nitko ne ulazi s takvom prednošću u neku utakmicu kao kad mi ulazimo s njim. Ne, nije to fraza. To je tako. Pogledajte današnje srednjake. Nakon Richardsona, Balić je jedini pravi rukometni play. Sve ostalo su priučeni srednjaci, ali nikako razigravači.


Sretan sam zbog njih, drago mi je da živim uz takvu generaciju. Nismo još rekli zadnju riječ. Možda je sve dosad trebalo tako bit. Možda nas čeka nešto veliko. Optimizma ne nedostaje samo malo manje improvizerstva i manje podobnih."


Shaggy