
Posljednjih se tjedana vodi živa diskusija tko je star, tko prestar, a tko je u najboljim rukometnim godinama za hrvatsku reprezentaciju. Tako je ispalo da Pero Metličić sa svoje 33 godine nije više za našu reprezentaciju jer je – prestar. Da ne spominjemo Džombu, Dominikovića, Špoljarića i ne znam koga još.
U neko drugo vrijeme uvijek su se spominjale ‘zasluge za narod’.
Dakle, naša reprezentacija traži samo još mlade igrače koji bi na OI u Londonu 2012. godine bili na vrhuncu rukometnog umijeća. Tako barem kažu u HRS-u. To što su prije Londona dva eurospka (Austrija i Srbija) i jedno svjetsko prvenstvo (Švedska), to kao da nikoga ne zanima. Kao da žrtvujemo tri velika natjecanja da bi, MOŽDA, na jednom velikom napravili rezultat. Zvuči li vam to logično?
Zašto uopće pišemo ovaj tekst? Natjerala nas je derbi utakmica njemačkog prvenstva, najjače svjetske lige, između Göppingena i Flensburga. Manje je važno za nas da je domaćin pobijedio sa 30-27. Iako njegova momčad nije pobijedila, fascinirao nas je Lars Christiansen, lijevo krilo Flensburga. Danac je odigrao svih 60 minuta, postigao je 12 pogodaka, a sedmerce je pucao 4-4. Pa što? Kao da nikada nitko nije to napravio! Stvar je u tome da će Lars 18. travnja slijedeće godine navršiti 38(!) godina.
Istovremeno, izborniku danske reprezentacije Ulrichu Wilbeku ne pada na pamet izustiti da mu je Christiansen – prestar. Boljeg od Christiansena europski prvaci nemaju.
izvor: forum sportneta
Nema komentara:
Objavi komentar