Hrvatski izbornik nije ništa ostavio slučaju te je igrao sa najboljim 'kaubojima' koji su lako lomili obranu Poljaka i većim dijelom susreta držali razliku od 5 golova prednosti
Hrvatska je napravila dobar uvod u Euro, tri pobjede na turniru u Wn. Neustadtu: prvo mjesto, nitko ozlijeđen... U finalu se pokazalo da svjetsko srebro ipak više vrijedi od svjetske bronce. Poljaci su nam već po tradiciji društvo u pripremi velikih natjecanja, ali i na samim natjecanjima. I nikad u posljednje vrijeme to nije bio jednostavan posao, makar je puno toga išlo na našu stranu. Polufinale prošlog SP-a, pa prva utakmica prošlog EP-a gdje je počeo naš pohod na srebro, a poljski završio... Poljska kao treća reprezentacija svijeta bila je u svakom slučaju pravi protivnik za Hrvatsku u zagrijavanju za Euro.
No, nije to bila prava Poljska, jer se Bogdan Wenta odlučio za lagano taktiziranje nakon što je u prva dva dana dobio Mađarsku i Austriju vrlo lako. Poljaci su došli bez Jurasika i Marcina Lijewskog koji će biti na Euru, Wenta je na klupi ostavio Jaszku, Bieleckog i Tluczynskog, a to je bilo dosta našem timu za jednu izvedbu za sigurnost koja nam i te kako treba. Hrvatska je igrala bez Bičanića i Šege, a što je još važnije za primijetiti bili smo najkonkretniji u izvedbi. Odlučili smo se za obranu 6-0 sa Gojunom, Kopljarom i Vorijem u sredini. Gojun je igrao u obrani, Balić ga je mijenjao u napadu, Lacković je imao prednost pred Valčićem u oba smjera. Krila su bila Zrnić i Štrlek, a na golu Alilović. I držali smo taj dobar ritam, bili strpljivi protiv poljskih 6-0 koji sa Siodmiakom, Jureckim i Jurkiewitzem u sredini zna biti iznimno neugodna. Balić je kontrolirao igru, Lacković je zabijao, ali i Kopljar, a kada bi se ukazala šansa za ponešto bržu akciju Zrnić je bio neuhvatljiv i neporešiv.
U tom šahu, Hrvatska je imala više kvalitete i to se vidjelo po rezultatu. Poljaci su tražili neka drugačija rješenja, no tih naših 6-0 nije bilo loše, pa još kada bi izbacili bespotrebna isključenja Kopljara i Gojuna došli bismo i bliže nekom konkretnijem rješenju. No, sve je to stvar rutine koju tražimo i nadamo se da ćemo je bez Metličića i Špoljarića naći u obrambenoj formaciji. Poljaci su i u nastavku pokušavali pronaći igru, no dok Jaszka nije ušao, nisu uspjevali. Tek s njim su malo proigrali, no već je bilo kasno da bi lovili našu prednost koja je stalno bila na četiri-pet što govori o mirnoći koju smo ipak uspjeli ostvariti ne šarajući previše s obranama. Činjenica da smo primili tek 21 gol zvuči dobro, no ne treba ju uzeti zdravo za gotovo, jer je i nastavak pokazao da u ima dosta pukotina, da se blok s Valčićem, Kopljarom, Gojunom i Vorijem pred Alilovićem tek treba uštimati. Evidentno je da idemo u boj s jednim vratarom, jednim lijevim krilom i jednim pivotom, a nadamo se da nam se to neće pretvoriti u problem. Da, da ne zaboravimo i napad. Kopljar drugi dio bez gola nakon vrlo solidnog prvog. Ne bi trebalo...
Vuković, Mataija nisu ulazili u igru tijekom cijelog susreta, a u finišu su tek teren osjetili Marić i Čarapina, pa kada na to dodate one kojih nije bilo, jasna je vizija Line Červara za Euro i sada slijedi deset dana tesanja do uvodnog susreta protiv Norvežana.
Nema komentara:
Objavi komentar