Ivano Balić: Uzet ću barem još jedno zlato

Još jedan u nizu poraza u velikim finalima i dalje boli najboljeg hrvatskog i svjetskog rukometaša Ivana Balića


Emocije su se samo donekle slegnule, a odmora nema, Balić i suigrači iz reprezentacije i CO Zagreba opet su u pogonu za četiri utakmice Lige prvaka u zagrebačkoj Areni. Balića boli novo posrtanje u finalu Eura, no boli ga i doslovno cijelo tijelo.
- Mrtav sam, zgažen, bole me svaka kost i mišić, no tako mora biti. Opet sam dobio propisne batine na Euru. Na sreću, isplatilo se zbog uspjeha koji smo ostvarili s pomlađenom reprezentacijom.

Mnogi su skloni tvrdnji da smo gledali dosad najbolje Balićevo izdanje u reprezentaciji. Devet utakmica u nizu bez oscilacija.
- Jedno od boljih, slažem se. Nije bilo loše, činjenica je da sam se zaista zaželio rukometa nakon dugotrajne ozljede i tih leđa koja me već dulje vrijeme muče. Mjeseci svojevrsne kreativne pauze učinili su me gladnim rukometa.
Koliko će ta glad trajati?
- Za reprezentaciju ću igrati dok god budem mogao stajati na vlastitim nogama. Dok me ne dotuku ubojice u suparničkim obranama.

Mnogi kažu da smo u Austriji imali Balića koji je sam dovukao momčad do srebra?
- Nije baš tako iako sam, ponavljam, zadovoljan svojom igrom. Mladi su igrači uspjeli od nas starijih uzeti ono najvažnije - svi su igrali uz toliko motiva i žara od prve do zadnje minute svake utakmice. U tom se smislu ništa nije promijenilo i medalja je došla kao produkt srca cijele momčadi.

Ipak su vam nedostajali Metličić i ostali igrači s kojima se moglo igrati i zatvorenih očiju?
- Falio mi je Pero , falili su mi i ostali - i Dominiković i Špoljarić, svi iz stare garde. Mi smo ipak prije svega bili i ostali prijatelji. Pozitivno je u svemu što su mladi i u tom smislu reagirali najbolje i uklopili se. Ostali smo odlična klapa.

izvor: jutarnji list