Hrvatska rukometna reprezentacija odigrala je najbolju utakmicu na turniru. Danci su nam parirali u prvih deset minuta nakon čega su Kauboji preuzeli inicijativu i zasluženo slavili
Hrvatski rukometaši izborili su svoje četvrto uzastopno polufinale na europskim prvenstvima. Jedinom natjecanju na kojem im nedostaje zlatno odličje. Nakon velikog slavlja nad braniteljima naslova, Hrvatska je ostala još dva koraka do velikog sna..
Bila je to bajka. Napokon Hrvatska kakvu smo gledali godinama. Napokon Hrvatska koja mete sve pred sobom. Bio na drugoj strani terena europski, svjetski ili olimpijski pobjednik - nije bitno. Ne smeta. Bila je to napokon prava igra hrvatskih rukometaša. Mnogi će se sada zabavljati pitanjem je li potez Line Červara da nakon Austrije ode s izborničkog mjesta - upalio. Je li ta poruka motivirala Kauboje? Nije sada ni bitno. Što god da ih je “potpalilo”, bilo je učinkovito i sada je jedino bitno da smo među četiri najbolja u Europi. Za sada...
I nije to bila samo pobjeda igre na terenu. Bila je to velika pobjeda i navijača. Tisuće ih je napunilo bečki Stadthalle. Tisuće je 60 minuta skandiralo “u boj, u boj za narod svoj”, “malo nas je, al’ nas ima” i sve ostale popularne. Motivatorske. Hrvatske. Oni su Kauboje nosili do još jedne velike pobjede. I nadglasali, potpuno nadglasali Dance.
Ipak, Danci su poveli sedmercem Eggerta Jensena, mi izjednačili preko napokon u napadu raspoloženog Vorija. Ali onda smo se malo i zabrinuli. Danska je pogocima Michaela Knudsena i Spellerberga imala +2.
Suci su radili svašta već na početku, na žalost i kasnije. Ali kad su valjda vidjeli da Hrvatskoj ništa ne može pokvariti savršenu večer, otvorili su oči i kod našeg napada. Napokon su dosudili sedmerac, a Čupić je kao i obično biio miran. I još nekoliko puta do kraja susreta.
Prvi put smo izjednačili preko Valčića, a prvo vodstvo donio je Čupić, jasno, s crte za sedam. Ali dok smo se okrenuli, Danska je ponovo imala dva gola viška. Dva puta su nam zabili ofenzivni igrači, obrana nam se presporo vraćala, a protivnička je iskoristila, nije se vraćala na klupu nego - u napad.
Opet nas je vratio Valčić. I sjajni Mirko Alilović na vratima. Svi su se prije ovog susreta pribojavali Kaspera Hvidta, ali Hvidt je sinoć bio nevidljiv u prvom poluvremenu. Za razliku od Alilovića. U 12. minuti skinuo je sedmerac Eggertu Jensenu, a već minutu kasnije sa sedam metara pucao je i Christiansen, ali opet ništa. Ovaj put vratnica. Izjednačenje je donio Balić. Nadigrao je trojicu, došao na crtu i zabio. Lagano, ali ipak moćno. Kako samo on zna. A onda su proradili Buntić, Duvnjak i Vori. Izmenjivali su semafor iz sekunde u sekundu. Buntić za 7:7, za drugu hrvatsku prednost Duvnjak je pogodio s igračem više, a nakon 4 minute bez gola hrvatsku mrežu načeli su i Danci. Söndergaard za 8:8. Danska je izjednačila još samo jednom... Na našu sreću.
Napravili smo seriju od 5:0. Pet velikih golova koji su nam donijeli +5 (14:9). Osam minuta naša obrana je bila odlična. Bez pogreške do pred kraj prvog poluvremena kada je Lindberg pogodio za 14:10. Tu su minute pokazale kraj. Kraj prvog, napokon odličnog prvog dijela.
A onda je na teren izašla još moćnija Hrvatska. U 15 minuta Buntić je četiri puta rastrgao mrežu Danske. Prvi put imali smo +6 (21:15). Alilović je bio čudesan. Do 45. minute obranio je 15 puta. Danci? Hvidt i Landin pet zajedno.
Bilo je još malo drame do kraja, došli su nam na -2, ali s golovima Balića i Buntića, s Mirkom na golu, opet se sve smirilo. Sudac je napokon svirao kraj. Počelo je slavlje...
predobra tekma!!!!!!! bravo dečki!!!!
OdgovoriIzbrišimaja